U povodu 100. godišnjice Prvoga svjetskog rata, na Dušni dan, 2. studenoga, bit će održana komemoracija na vojnom groblju u selu Uscie Jezuickie, u poljskom dijelu Galicije, gdje su pokopana najmanje 133 hrvatska vojnika iz Prvoga svjetskog rata.Tim povodom će hrvatska veleposlanica u Poljskoj Andrea Bekić i vojni izaslanik položiti vijenac Veleposlanstva RH na spomenik na seoskom groblju. Prije toga će u obližnjoj župnoj crkvi poljski svećenik služiti svetu misu za duše poginulih Hrvata, a zatim će se i na samom groblju, poslije izvođenja poljske i hrvatske himne, nad masovnom grobnicom zajedno pomoliti poljski župnik i hrvatski svećenik o. Mihovil Filipović.
Foto: Veleposlanstvo RH u Poljskoj
Na fotografijama je hrvatska veleposlanica Andrea Bekić sa sinom na vojnom groblju u selu Uscie Jezuickie
Na ovom groblju su pokopani pripadnici: 31. lovačke bojne (Feldjägerbataillon Nr.31) iz Zagreba, Hrvatska. Nacionalni sastav bojne: 95% Hrvati i Srbi, 5% ostali. 16. domobranske pješačke pukovnije (Landwehr-Infanterieregiment Nr.16) iz Krakowa, Poljska. Nacionalni sastav pukovnije 82% Poljaci, 18% ostali. 25.25. domobranske pješačke pukovnije (Landwehr-Infanterieregiment Nr.25) iz Kromjeriža, Češka. Nacionalni sastav pukovnije: 83% Česi, 17% ostali. E sad, što se tiče ovog prijašnjeg komentara o netipičnim hrvatskim prezimenima hrvatskih pripadnika zagrebačke 31. lovačke bojne koje pronalazimo na dvije slike (a koja su jasno odvojena od Poljaka i Čeha; vidi obje slike), slažem se da su mnoga prezimena palih zagrebačkih Hrvata neobična za čitatelje iz današnjeg doba, te da među poginulim Hrvatima ima puno njemačkih, srpskih, židovskih, mađarskih i ostalih prezimena, međutim etnički sastav Hrvatske u to vrijeme je bio potpuno drugačiji nego li etnički sastav danas, sto godina poslije. Morate znati da je tijekom ovih sto godina iz Hrvatske protjerano ili pobijeno gotovo svo njemačko-austrijsko (1918-1945), židovsko (1941-1945) i srpsko (1990-1995) stanovništvo, a da su ostali poput Mađara, Slovenaca, Čeha, Talijana i ostalih izumrli ili jednostavno asimilirani pod Hrvate. I sad, ako uzmemo u obzir činjenicu da se po Hrvatskoj na njihovo mjesto doselilo katoličko stanovništvo Janjeva, Hrvati iz Hercegovine, Albanci sa Kosova i Albanije, te Bošnjaci iz Bosne i Sandžaka, potpuno razumijem današnjeg Hrvata kojem prezimena poginulih Hrvata iz 1915. djeluju jako neobično i gotovo strano jer danas teško da se na jednom mjestu kao nekoć mogu sakupiti Hrvati prezimena Benedek, Burger, Cuki, Grun, Ferek, Gregorin, Haleuš, Henzely, Ing, Istuk, Jovanović, Kramer, Kostajski, Kišgec, Kuhner, Murajski, Nowaczek, Ogrizowić, Popović, Rossmann, Rac, Rodomund, Rosier, Santalab, Stojković, Sinjor, Tottar, Vater, Vormitag, Zajać, Želežniak i ostali Hrvati pripadnici 31. zagrebačke bojne (K.K. F.J.B. 31) čija su imena vječno uklesana u hrvatsku povijest i na znanje današnjim generacijama.