Robert Anderson bio je pedesetpetogodišnji bojnik rodom iz Kentuckyja, bivši pitomac West Pointa dokazan u službi isticanjem u Meksičkom ratu koji je već polako čekao mirovinu, kad je odjednom smijenjen dotadašnji komandant, a njemu dodijeljeno zapovjedništvo nad Fort Moultrie, jednom od tvrđava koje su kontrolirale ulazak u charlenstonsku luku.
Je li vrhovni zapovjednik Unije general Winfield Scott odjednom uvidio neiskorišteni Andersonov potencijal, pa ga je odlučio postaviti na tako odgovorno mjesto, ostat će neodgovoreno pitanje. U to su se doba naime iz svih tvrđava i vojnih postrojenja na području Konfederacije na miran način povukle sve vojne posade čija je matična država ostala u Uniji. Unija je u to doba na području Konfederacije držala još samo dva beznačajna utvrđenja u Floridi, zatim Fort Pickens na ušću Pensacola Bayja (Florida), Fort Monroe na poluotoku Virginiji i Fort Moultri u Južnoj Karolini.
Ustvari, neprijateljstva su kod Fort Pickensa počela prije nego kod Fort Sumtera, te su ondje bili ispaljeni prvi hici u ratu između Sjevera i Juga. No razlika je bila što kod Fort Pickensa Florida nije posjedovala topništvo kojim bi mogla ugroziti utvrdu ili onemogućiti njezinu opskrbu putem mora, pa nije mogla uvjerljivo dobiti ulogu žrtve kakva je Sjeveru bila potrebna. Budući da njezin komandant nije bio spreman na kapitulaciju, Fort Pickens je ostao u posjedu Unije tijekom cijelog rata. Dakle, trebalo je pronaći pogodnije mjesto i osobu koja će odigrati istu ulogu kao pukovnik Adam J. Slemmer, komandant Fort Pickensa, ali tako da se Konfederacija uspješno predstavi kao agresor. Time bi se ostvarili svi preduvjeti za početak rata u kojemu bi Unija bila prikazana kao strana prisiljena na obranu. Tako bi se ujedno spriječio prijelaz graničnih južnih država na stranu Konfederacije, čime su bile prijetile u slučaju da Sjever prvi upotrijebi oružje. Anderson je na svoju dužnost stupio krajem studenog 1860. Svojevrsna pat-pozicija odgovarala je predsjedniku Buchananu, kao i Lincolnu koji je samo čekao preuzimanje dužnosti početkom ožujka 1861. Znalo se da na ulazu u charlestonsku luku milicija Južne Karoline raspolaže teškim topovima, te da neće dopustiti opskrbu tvrđave morskim putem. Novi komandant Robert Anderson bio je idealna osoba za ulogu branitelja i čovjeka koji će se držati naređenja iz Washingtona, kakva god ona bila. Rodom iz Kentuckyja, države koja je podržavala ropstvo, oženjen kćeri robovlasničkog plantažera, čiji je posjed nakon njegove smrti i sam preuzeo, politički je bio blizak sjevernim demokratima. Bio je odlučan protivnik secesije, s dobrim poznanstvima u vojnim vrhovima na Jugu i Sjeveru. Nakon tastove smrt i prodaje robova Andersonovi su se preselili u New York, a on je dobio posao predavača na West Pointu, gdje je upoznao svog budućeg kontrahenta Pierrea Gustavea Toutanta Beauregarda. Anderson sigurno nije očekivao da će na zalasku svoje vojničke karijere dobiti zadatak koji će ga učiniti simbolom Unije. Fort Moultrie bio je jedan od nekoliko vojnih objekata koji su čuvali ulaz u luku Charleston.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. prosinca 2024.
