Dvojbe o nužnosti pružanja veće pomoći Outremeru počele su se iskazivati ubrzo nakon objave bule „Milites Templi“ na Božić 1144. kad je Edesa pala u ruke upravitelju Mosula, Imadu al-Din Zengiju. Vijesti o toj katastrofi stigle su 1145. do novoizabranoga pape Eugenija II. koji se nalazio u Viterbu.
Talijan skromnoga podrijetla, Eugenije je nekada pripadao redovnicima iz Clairvauxa, kojega je u tu zajednicu privukao Bernard, a u trenutku svojega izbora za papu bio je opat cistercitske kuće sv. Vincenza i Anastasija, koja se nalazila izvan Rima. Kao odgovor na taj poraz na Istoku, Eugenije je izdao bulu „Quantum praedecessores“, kojom se obratio francuskome kralju Luju VII. pozivajući ga da uzme križ.
Europski vladar tada je prvi puta preuzeo izazov križarske vojne. Luj je bio izravan potomak Huga Capeta kojega su 987. franački baruni izabrali za svojega kralja. Nakon što je kao sedamnaestogodišnjak naslijedio krunu svojega oca, Luja Debelog, oženio se Eleonorom, kćeri i nasljednicom akvitanijskoga vojvode Williama. Imao je 25 godina kada je primio papin poziv i tada je pozvao svoje barune da mu se pridruže u Bourgesu 1145. godine. Ondje im je priopćio planove o pokretanju križarske vojne i pozvao ih neka ga slijede, iako im nije spomenuo ništa o papinu pozivu ni o njegovoj enciklici „Quantum praedecessores.“
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 4. svibnja 2018.
