Malteški vitezovi kao sljedbenici katoličkoga viteškog reda ivanovaca (lat. „Ordo militiae Sancti Joannis Baptistae hospitalis Hierosolymitani“) nesumnjivo su jedno od prepoznatljivih obilježja Sredozemlja. Njihovo aktivno vojno djelovanje proteže se kroz osam stoljeća, tijekom kojih je Sredozemlje bilo svjedokom velikih promjena.
Sve do samoga kraja 18. stoljeća Red je kao jedan od najistaknutijih branitelja kršćanstva aktivno sudjelovao u stalnoj oružanoj borbi protiv islama na prostoru Sredozemlja. Malteški viteški red postoji i danas pod punim imenom „Suvereni malteški viteški red hospitalaca sv. Ivana Jeruzalemskoga, generalat Rodski, generalat Malteški“ te se bavi karitativnim djelatnostima širom svijeta.
Viteški red ivanovaca osnovan je u 11. stoljeću u Jeruzalemu tijekom razdoblja križarskih ratova. Nakon muslimanskoga osvajanja Svete Zemlje, Red se premješta na Cipar, a zatim na Rodos, odakle se također povlači, ovoga puta pred osmanskim osvajačima. Ivanovci tada više od sedam godina lutaju Sredozemljem bez stalnoga sjedišta te im naposljetku 1530. godine car Karlo V. dodjeljuje otok Maltu. Dolaskom na Maltu, vitezovi vrlo brzo uviđaju stratešku važnost otoka za kontrolu pomorskoga prometa između istočnoga i zapadnoga Sredozemlja.
Kao zaštitnici kršćanstva u ratu protiv islama, malteški vitezovi koriste gusarstvo kao oblik pomorskoga ratovanja. Međutim, gusarenje nije imalo samo vojni učinak, nego je svojim ekonomskim učincima ujedno transformiralo cjelokupno malteško gospodarstvo.
Tijekom svoje konstantne borbe protiv islama, Malteški red imao je zapaženu ulogu u dvama ključnim događajima koje povjesničari povezuju s početkom opadanja moći Osmanskoga Carstva na Sredozemlju.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 3. kolovoza 2019.
