Naslovnica

Sveta Zemlja u 13. st.

Struktura kršćanskoga Outremera u 13. stoljeću znatno se razlikovala od one u 12. stoljeću. Jeruzalem ili, točnije, Akra tvorili su sentimentalni i komercijalni epicentar kopnenoga Outremera.
19. ožujka 2019. u 09:57 0 komentara 411 prikaza
Foto: Wikimedia Commons

Stoljeće nakon sporazuma u Jaffi 1192. godine i Saladinove smrti sljedeće godine uspostavilo je potpuno novu političko-stratešku kartu na Bliskome istoku. Dvanaestim su stoljećem gospodarili zaraćeni emiri, atabegovi, vlastelini i najamnički zapovjednici iz sukobljenih gradova država u nestalnim koalicijama i savezima koji su presijecali oblast, rasu i vjeru.

IZ NOVOG BROJA Neuspjeh Petoga križarskog rata

Stotinu godina kasnije ovim je područjem vladalo carstvo sa središtem na Nilu, koje je uklopilo Palestinu i Siriju i suočilo se s mongolskom državom sljednicom, perzijskim ilkanatom, u čijem se sastavu nalazio Irak, a novonastala podjela Plodnoga polumjeseca opstala je sve do 16. stoljeća. Kršćanske enklave na rubu zapadne Azije bile su daleko od toga da u tome procesu ostanu pasivni promatrači.

Stoljeće obnovljenoga kršćanskog posjedovanja Akre, naime, svjedočilo je zlatnomu dobu križarstva, s obzirom na broj važnih vojnih pohoda na Istok i uklapanja križarskih ustanova u živote kršćanskih vjernika. Takozvano drugo Jeruzalemsko Kraljevstvo trajalo je dulje od prvoga. Kontrola luka na sirijskoj i palestinskoj obali omogućila je kršćanskim vlastima, često zbrkanomu i nepostojanomu savezu mjesnih plemića, stranih pustolova i natjecateljskih talijanskih poslovnjaka, da iskoriste međunarodne trgovačke putove koji su na njihovim teritorijima osigurali pristup Sredozemlju.

Tek su premještanjem tih trgovačkih pravaca, nakon mongolske invazije kasnih 50-ih godina 13. stoljeća i posljedičnoga gospodarskog propadanja Sirije, trgovinska uloga kopnenoga Outremera – kao i dobitak od toga – počeli u znatnoj mjeri opadati. Ovo se podudaralo s pojavom agresivnoga mamelučkog sultanata u Egiptu, koji je u kršćanima na obali Levanta vidio korisne protivnike što su morali ispaštati zbog uspostavljanja unutarnje vlasti i međunarodnoga veleuspjeha mameluka. Pa ipak, taj ishod teško da je bio neizbježan.

Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. ožujka 2019.      

IZ NOVOG BROJA Križarski rat protiv albigenza IZ NOVOG BROJA Križarski ratovi: Templarski pogled - Unutarnji neprijatelji i katastrofa 1204. godine IZ NOVOG BROJA Diplomacija i rat u Palestini 1191.-1192.

 
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.