Mornarica se u povijesti razvila iz ribarskog i trgovačkog brodovlja i dugo se opremala prema potrebi, u slučaju kakvog ratnog sukoba. Iako profesionalno ustrojene ratne mornarice nalazimo već u antičkom razdoblju, ratna mornarica kakvu danas poznajemo počinje se razvijati tek u Novom vijeku. U početku su vojni zapovjednici jednostavno ukrcali dio svojih vojnika na bilo kakve brodove koji su im bili dostupni i članovi posade broda bili su im u potpunosti podređeni. U antičkoj Ateni general kopnenih snaga (“strategos”) bio je ujedno i zapovjednik mornarice. Zapovjednik ratnog broda nazivao se “trierarchos” (trijerarh), što je izvedenica od naziva broda poznatoga kao trirema, odnosno ratnoga broda s tri reda vesala. Po uvođenju drugih vrsta ratnih brodova naziv trijerarh proširio se i na ostale zapovjednike brodova. Ostali brodski časnici i dočasnici (uvjetno rečeno, jer u to vrijeme nisu postojali činovi u suvremenom smislu te riječi) bili su “kybernetes” (kibernet, kormilar), “keleustes” (keleust, zapovjednik veslača), “trieraules” ili “auletes” (svirač frule koji je davao ritam veslačima), “pentekontarchos” (brodski opskrbnik), “proreus” (mornar na promatračnici), “naupegos” (zadužen za popravke na brodu) i dvojica “toicharchoi” (koji su nadzirali veslače svaki na svojoj strani broda). Kasnije je mornarica dobila svog posebnog zapovjednika koji se nazivao “nauarchos” (navarh, danas bismo ga nazvali admiralom).
U Ateni je brod pripadao gradu, a trijerarh je bio bogati Atenjanin zadužen za opremanje i održavanje broda na rok od godinu dana. Ovaj rok nazivao se trijerarhija i svom nositelju je donosio prestiž i ujedno znatan financijski teret, tako da su od 4. stoljeća prije naše ere ovu dužnost često dijelila po dva građanina, a kasnije je preuzimaju posebni odbori. “Kybernetes” ili kibernet bio je kormilar, ali kao mornar s najviše iskustva bio je nadređen svima ostalima i često je bio stvarni zapovjednik broda. Ukupno se na jednoj triremi nalazilo oko 200 ljudi, od čega oko 170 veslača koji, suprotno uvriježenom vjerovanju, nisu bili robovi, već slobodni građani Atene, iako su mogli biti i stranci. Robovi su se koristili tek rijetko, a i u tom bi slučaju neposredno prije isplovljavanja bili oslobođeni. Veslači su se dijelili u skladu s njihovim položajem na brodu na tranite, zigite i talamite: u gornjem redu nalazila su se 62 tranita (od “thranos”, što znači paluba) čije je služba bil nešto složenija jer je veslanje zahtijevalo veću snagu i sinkronizaciju; u srednjem redu nalazila su se 54 zigita (od “zygoi”, što je označavalo drvene grede na kojima su sjedili); u donjem redu nalazila su se još 54 talamita (od “thalamos”, što je označavalo teretni prostor broda ili potpalublje) koji su imali najteži posao jer bi ih često poplavilo more koje je prodiralo u brod. Na triremi se nalazio i određeni broj vojnika, obično 10 do 20, koji su služili za napad na protivničko brodovlje. Godine 480. prije naše ere, u bitci kod Salamine, svaki atenski brod imao je 14 hoplita i 4 strijelca, skitska plaćenika, no drugi gradovi-države često su imali i više vojnika, čak do četrdesetak
Sve o ovim i drugim temama pročitajte u novom, 43. broju VP-a, magazina za vojnu povijest, koji je od 6. listopada na kioscima za samo 19,99 kuna.
