Naslovnica

Mornaričko časničko-dočasnički bodež iz 1811. godine

To je prvobitno bilo pravo oružje, namijenjeno upra­vo borbi i kao takvo korišteno je u bliskim sukobima, posebice u takozvanim abordažima – upadima mornara s jednoga na dru­gi brod. Zvali su ga "fighting dirk"
01. prosinca 2015. u 17:58 0 komentara 637 prikaza
Bodež
Foto: Vojna povijest

U autorovoj zbirci povi­jesnog oružja nalazi se jedan zanimljiv mor­narički bodež. Drška mu je izrađena od bijele kosti, osmerokutno je facetirana i ima mjedenu glavicu visoku oko 20 milimetara. Na dršci s unutarnje strane ugravirana je 1811. godi­na. Križnica je mjedena s kratkim tankim krakovima savinutima u obliku slova S. Sječivo je trobri­do s ostatkom graviranih ukrasa od kojih je vidljiv ukras mreže – dekorativno prepletenih traka te ukrasi u obliku biljnih vitica. Ko­rice su drvene, takoder trobride, omotane kožom i okovane dva­ma okovima izrađenima od mje­dena lima. Okov na ušću korica s unutarnje strane ima zavarenu ušicu za provlačenje lančića koji osigurava bodež od ispadanja. Donji okov je trokutasta oblika i na vrhu ima zavarenu kuglicu. Čitav predmet dug je 436 mm, dužina sječiva iznosi 314 mm, a širina sječiva varira od nasada is­pod križnice do pred vrh, 20 – 16 – 8 milimetara. Ovaj se predmet, prema obiteljskoj tradiciji, nekoć nalazio u zbirci starina bivšeg ravnatelja Hrvatskoga državnog arhiva i osnivača družbe Hrvat­skog zmaja Emilija Laszowskog (1868. – 1949.).

Bodež spada u skupinu mor­naričkih časničko-dočasničkih bodeža s kraja 18. i početka 19. stoljeća kakve su koristile mno­ge mornarice onog doba. Naj­poznatiji korisnik ovakvih bode­ža bila je ratna mornarica Velike Britanije. To je prvobitno bilo pravo oružje, namijenjeno upra­vo borbi i kao takvo korišteno je u bliskim sukobima, posebice u takozvanim abordažima – upadima mornara s jednoga na dru­gi brod. Zvali su ga "fighting dirk". Kako se tijekom 19. stoljeća, iz­mjenom taktike i napretkom tehnologije, smanjio broj prilika u kojima je uopće moglo doći do bliske borbe u mornaričkom su­kobu, ovi bodeži postupno dobi­vaju isključivo paradnu namje­nu. Neke mornarice koriste ih i danas kao paradno oružje.

Britanski, francuski i ruski mor­narički bodeži s kraja 18. i počet­ka 19. stoljeća često su razmjer­no grube izrade. Nije rijetkost da koriste starija prelomljena sječi­va mačeva koja su sada našla se­kundarnu namjenu. Upravo je to slučaj i kod našeg bodeža. Njego­vo trobrido sječivo nekoć se na­lazilo na špadi – paradnom maču s uskim sječivom s početka 18. stoljeća.

Slične bodeže koristili su i pri­padnici ruske, francuske i ame­ričke ratne mornarice, tako da je ponekad teško reći u čijoj je služ­bi bio nosilac pojedinog bodeža. U vrijeme kada je ovaj bodež na­stao, austrijske ratne mornarice više nije bilo, jer se habsburški dvor, kao jednu od posljedica iz­gubljena rata 1805., morao u ko­rist Francuskog Carstva odreći či­tave Dalmacije, Istre i svih ostalih bivših venecijanskih teritorija. No u vrijeme postojanja takozvane austro-venecijanske mornarice 1798. 1805. te opet nakon 1814. i njihovi su časnici, također, nosili ovakve bodeže. Pripadnici Vene­cijanske te potom Austro-venecijanske ratne mornarice hrvat­ske narodnosti nastavili su nakon 1805. službu mahom u sastavu ratne mornarice Kraljevine Italije, marionetske tvorevine u sastavu Francuskog Carstva.

Predmetni bodež ima jednu osobinu koja ga bitno razlikuje od britanskih, ruskih ili francuskih mornaričkih bodeža. Naime, svi su oni nošeni ovješeni za dvi­je pomične alkice ili su imali na gornjem okovu veliku bradavicu za kačenje u kožni tok. Predmet­ni bodež nema ni alkica ni brada­vice, ali zato s unutarnje strane ima usku ušicu za provlačenje si­gurnosnog lančića. To nam svje­doči kako se ovaj bodež nosio, poput jatagana, provučen kroz pojas. Sigurnosni lančić ovijao se oko struka i sprečavao slučaj­ni gubitak bodeža uslijed ispa­danja. Upravo su na takav način pomorci Dalmacije, Dubrovnika i Boke kotorske nosili svoje mornaričke bodeže tijekom 18. i po­četkom 19. stoljeća o čemu nam svjedoči više njihovih portreta iz 18. stoljeća; primjerice onaj ka­petana Joze Lukovića iz Prčnja u Boki kotorskoj naslikan oko 1790. godine. Zato držimo da predmet­ni bodež nije ni britanski ni fran­cuski, već je izrađen u Dalmaci­ji i nosio ga je domaći pomorac, a oblikovan je po uzoru na tada prevladajuće trendove.

Predmetni bodež izrađen je naj­kasnije 1811. godine, dakle u vri­jeme Napoleonskih ratova kada su u Jadranu bile prisutne fran­cuska, britanska i ruska ratna mornarica, a neko vrijeme i au­strijska. Domaći pomorci sudjelovali su u ovim sukobima na svim zaraćenim stranama – uglavnom kao posade pomoćnih te gusarskih brodova, presrećući i pljačkajući brodove protivnič­ke strane. Te 1811. godine odi­grala se jedna od većih pomor­skih bitaka na Jadranu, kada se flota Talijanskog Kraljevstva, tad u sastavu Francuskog Carstva, u pokušaju da zauzmu Vis koji su držali Britanci, sukobila 13. ožuj­ka s britanskom flotom kod Visa. Britanci su pobijedili i učvrstili svoj položaj usred Jadrana. Naš bodež bio je možda svjedok ovih dogadaja, a godina ugravira­na na dršci možda evocira upra­vo na ovu značajnu bitku.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.