Dana 6. rujna 1976. iznenada se na nebu blizu japanskog grada Hakodate pojavio mlažnjak! Bio je to mlažnjak s dva motora, ali nije bio sličan niti jednom avionu koji su viđali stanovnici Hakodatea, piše BBC.
Ovaj je veliki sivi gorostas nosio crvene zvijezde Sovjetskog Saveza. Nitko na Zapadu do tada nije vidio sličan avion.
Mlažnjak se uskoro spustio na betonsko-asfaltnu pistu Hakodatea. Pokazalo se da pista nije bila dovoljno duga te je mlažnjak prošao dio svog puta i na zemlji prije nego što se zaustavio. Pilot se nakon toga popeo izvan svog kokpita te ispalio dva hica u zrak. Motoristi koji su se u tom trenutku našli blizu piste, znatiželjno su fotografirali taj događaj. Nakon nekoliko minuta motoristi su stigli do pilota, i to prije vladinih službenika. Iz aviona je izašao 29-godišnji pilot, zrakoplovni poručnik, Viktor Ivanovič Belenko, Sovjetskog ratnog obrambenog zrakoplovstva te je objavio svim nazočnima da želi dezertirati te se priključiti zapadnim saveznicima. To nije bio "običan" prelazak u "drugu momčad". Pilot je letio avionom oko 650 kilometara te spustio avion na kratku japansku pistu. Avion koji se tada našao na pisti bio je Mikoyan Gurevič MiG-25 – najtajniji avion koji je Sovjetski Savez ikada izgradio.
Zapad je dobio informaciju da postoji novi avion MiG-25 tek 1970. Špijunski sateliti koji su špijunirali sovjetske zračne baze uočili su novi zrakoplov koji se testira u tajnosti. Izgledao je kao veliki lovac te je Zapad bio zabrinut zbog njegovih velikih krila. Velika krila su tada bila, a i danas, vrlo korisna kod lovaca – avion je mogao ostvariti jači potisak te ravnomjerno raspodijeliti težinu na velikim krilima. Tako je imao vrlo dobre manevarske sposobnosti te se lakše okretao. Sovjetski je lovac kombinirao svoje letačke sposobnosti s dva velika motora. Koliko je bio brz? Jesu li Sjedinjene Američke Države imale sličan avion koji bi mogao parirati novom sovjetskom mlažnjaku?
Zapad je nešto novo uočio i na Bliskom istoku. U ožujku 1971. Izrael je na svojim radarima uhvatio novi avion koji je letio brzinom do 3,2 Macha (tri i više puta od brzine zvuka) te se mogao popeti na 20 kilometara nadmorske visine. Izraelski i američki obavještajci do tada nisu vidjeli ništa slično. Nekoliko dana poslije kada su opet uočili isti avion, Izraelci su podigli svoje avione te ga pokušali presresti, ali mu se nisu niti približili. U studenom su Izraelci iz zasjede iznenadili te ispalili rakete na oko 1000 metara ususret MiG-u, ali je avion samo ubrzao te nestao.
– To je bio klasičan slučaj pogrešne vojne interpretacije. Precijenili su njegove mogućnosti samo zbog izgleda – izjavio je Stephen Trible, američki urednik Flightglobala. Američki i izraelski radari su tada uhvatili različite verzije istog zrakoplova – MiG-a 25. MiG-25 je bio odgovor na američke avione kao što je F-108, najbrži avion na svijetu SR-71 Blackbird te veliki bombarder B-70. Navedeni su zrakoplovi imali jednu zajedničku stvar – letjeli su tri puta brže od brzine zvuka.
1950-ih godina Sovjeti su mogli pratiti američki napredak u avijaciji. Posjedovali su bombardere koji su mogli letjeti istom brzinom i visinom kao američki B-52. Njihovi su lovci bili u najmanju ruku jednaki svojim suparnicima, ali su Amerikanci imali bolje razvijen radar te ostalu elektroniku. Tehnološki korak kojim je avion mogao letjeli od 3 Macha bio je veliki izazov i za Sovjete i za Amerikance. Sovjetski su znanstvenici trebali što prije odgovoriti Amerikancima.
Početkom 1970. Amerikanci nisu znali ništa o mogućnostima MiG-a, ali su mu nadjenuli kodno ime Foxbat. Vidjeli su ih samo na mutnim fotografijama – MiG je ostao misterij. Međutim, uskoro je sovjetski pilot smislio plan.
Viktor Belenko bio je uzoran građanin Sovjetskog Saveza. Rođen je krajem Drugog svjetskog rata na obroncima planine Kavkaz. Poslije se prijavio u vojsku te su ga obučavali za pilota – lovca. Međutim, Belenko je imao svoje planove. Roditelj sina jedinca bio je pred razvodom. Sumnjao je u smisao Sovjetskog Saveza i režima te se pitao je li SAD zapravo toliko grozna kao što je govorio komunistički režim. – Sovjetska promidžba tada je opisivala Ameriku kao trulo društvo koje se raspada – Belenko je izjavio za magazin Full Context 1996.
Belenko je shvatio da ga se uvježbava na kompletno novom lovcu te da bi njime mogao lako pobjeći. Avion je bio stacioniran u zračnoj bazi Čugujevka u regiji Primorski Raki blizu grada Vladivostoka. Japan je bio udaljen samo 650 kilometara. Novi je MiG mogao letjeti brzo i visoko, ali njegova dva motora su trošili toliko goriva da nije mogao letjeti daleko, a sigurno ne do američkih zračnih baza.
Dana 6. rujna Belenko je poletio sa svojim kolegama pilotima na zadatak. Niti jedan od MiG-ova nije bio naoružan. Uskoro je Belenko odletio iz formacije te je nakon nekoliko minuta iznad valova letio prema Japanu.
Kako bi izbjegao sovjetske i japanske vojne radare, Belenko je morao letjeti vrlo nisko – oko 30 metara iznad mora. Kada je ušao dublje u japanski zračni prostor, poletio je na 6000 metara kako bi ga uhvatili japanski radari. Iznenađeni Japan htio je kontaktirati pilota i njegov "čudan" zrakoplov, ali je Belenkov radio bio postavljen na pogrešne frekvencije. Podignuti su i japanski lovci, ali do tada je Belenko nestao u oblacima te s japanskih radara. Sve vrijeme sovjetski pilot letio je prema svojim nagađanjima te kartama koje je naučio napamet prije nego što je poletio. Belenko je htio sletjeti u zračnu bazu Chitose, ali je zbog nedostatka goriva morao sletjeti na najbližu zračnu pistu, a to je bila pista Hakodate.
Japan je shvatio da je riječ o MiG-u tek kada je MiG iznenada sletio. Uskoro su shvatili da se radi i o pilotu koji će prebjeći te mlažnjaku o kojem zapadne obavještajne službe ne znaju gotovo ništa. CIA nije mogla vjerovati da se to dogodilo.
MiG je bio kompletno istražen te prebačen u obližnju zračnu bazu. – Rastavljanjem MiG-a 25 te istraživanjem pojedinih dijelova shvatili smo što točno može taj avion – izjavio je Trimble. Sovjetski Savez nije izgradio "super-lovca" kakvog se Pentagon pribojavao, izjavio je kustos muzeja Smithsonian Roger Connor te dodao da je tada izgrađen avion isključivo za jednu svrhu. – MiG-25 nije bio vrlo koristan borbeni zrakoplov – izjavio je Connor.
Postojali su i ostali problemi. Let na brzini od 3 macha značio je samo jedno – veliki pritisak na motore. Lockheedov SR-71 imao je oplate u obliku korneta na prednjim dijelovima motora kako ne bi ulazilo previše zraka te se tako ne bi oštetio motor. MiG-ovi turbo-mlažnjaci su stvarali potisak korištenjem zraka da se što učinkovitije troši gorivo. Međutim, iznad brzine od 3200 km/h stvari su pošle po zlu. Pritisak od velike količine usisa zraka bio je presnažan te je "avion počeo usisivati sam sebe". Piloti MiG-a 25 bili su upozoreni da nikada ne prelaze brzinu od 2,8 macha. MiG koji su primijetili izraelski radari letio je brzinom od 3,2 macha te uništio svoje motore u letu, a srećom se uspio vratiti u matičnu bazu.
Misterij oko MiG-a 25 je natjerao SAD da se odluči na novi veliki zrakoplovni projekt – to će biti projekt koji je stvorio avion F-15 Orao, lovac koji je trebao biti vrlo brz, ali i okretan kao što se mislio i za MiG-25 . Četrdesetak godina poslije, F-15 i dalje leti svjetskim nebom.
MiG koji je Sovjetski Savez skrivao godinama od svijeta ubrzo je rastavljen te prebačen u brod koji ga je vratio SSSR-u. Japanci su naplatili transport i štetu na aerodromu Hakodate 40.000 dolara. Uskoro je svima postalo jasno da "strašni MiG" nije mogao presresti američki SR-71. – Najveća razlika između MiG-a 25 i SR-71 je što, za razliku od MiG-a 25, SR-71 može maratonski letjeti". Prepreke na MiG-u 25 nisu spriječile Sovjetski Savez da proizvede 1 200 komada. "Foxbat" je postao glavni sovjetski avion koji je tada bio drugi najbrži avion na svijetu.
Belenko se nije vratio u SSSR sa svojim rastavljenim avionom. Državljanstvo mu je osobno "darovao" američki predsjednik Jimmy Carter, a Belenko je uskoro postao aeronautički inženjer i konzultant američkom ratnom zrakoplovstvu.
Nedostatci MiG-a 25 te predstavljanje američkog F-15 aviona, natjeralo je Sovjete da izrade novi avion. To je uskoro dovelo do proizvodnje Su-27, MiG-ova suparnika Sukhoia. To su avioni kojih su se Amerikanci 1970-ih godina najviše bojali; brzi i okretni – novije verzije aviona Sukhoia su vjerojatno danas najbolji lovci na svijetu.
Priča o MiG-u 25 nije završila. Projekt je izmijenjen te je proizveden MiG-31, lovac nadograđen visokotehnološkim senzorima, snažnim radarom te boljim motorima. – MiG-31 zapravo je kompletna realizacija MiG-a 25, onakvog kakav je trebao biti – izjavio je Trimble. MiG-31 ušao je u proizvodnju krajem hladnog rata te i dan-danas stražari na ruskim granicama.
Do danas niti jedan ruski pilot nije odlučio prebjeći na Zapad.
>>Rusija će postaviti diviziju svojih vojnika na samo 80 km od SAD-a
>>Sprema li se Rusija za nuklearni rat?
ruski avioni su prije svega defanzivnog karaktera, i njima nije presudna mogućnost dužeg 'skrivanja' pred protivnikom. svi ruski avioni imaju strašne motore, ogromnog potiska i manevarskih sposobnosti. jer je ruska doktrina ratovanja totalno drugačija od američke. ruska je obrambena, dokdok je američka isključivo napadačka. u današnje vrijeme stealth tehnologija nema neku posebnu važnost, osim djeci. jer svaka jača zemlja ima radare koji ih bez puno problema otkrivaju na dovoljnoj udaljenosti. a ruske rakete, to i ameri priznaju, su najbolje, bilo zrak-zrak, ili zemlja-zrak. ne zaboravite da kinezi imaju najsofisticiraniji radar, a skupa sa satelitima koji otkrivaju razliku temp zraka manju od 1 stupanj, ne postoji avion koji im se može sakriti. inače, ove usporedbe ruske i američke vojne tehnologije su smiješne. nikad amerikanac neće direktno udariti na rusa i obratno. oni se uvijek tuku preko posrednika. kao što ni amerikanac nikad nije ratovao sa iole jačom vojnom silom. recimo, vijetnam ih je sprašio da se nisu do okupacije iraka oporavili. i zanimljivo, amerikanci nikad nisu ratni zločinci, što god učinili. oni su borci za slobodu.