Tijekom stoljeća zločini i kazne bili su nezaobilazni dijelovi ljudskoga društva, a ponekad su se i iz današnje perspektive naoko beznačajni prijestupi kažnjavali uz pomoć sprava za mučenje i ubijanje.
Jedna od tih sprava bila je i giljotina, čiji su prototip izumili francuski liječnik Charles-Henri Sanson i njemački istraživač Tobias Schmidt 1792. godine. Iako je naprava dobila naziv po doktoru Josephu Guillotinu, liječniku koji je bio veliki protivnik izvršavanja smrtne kazne u Francuskoj. Giljotinu najčešće povezujemo s posljednjim desetljećem 18. stoljeća, no prvi prototipovi giljotine koristili su se u srednjovjekovnoj Njemačkoj, Flandriji i Engleskoj. U Francuskoj je giljotina prvotno bila usavršavana na životinjama, a kasnije se posthumno giljotiniralo ljude. Sprava je karakteristična po velikome i teškome nožu koji se s visine spuštao na potiljak vrata žrtve i odsijecao joj glavu. Prva osoba koja je izgubila glavu na giljotini bio je francuski kriminalac Nicolas Jacques Pelletier.
Dana 25. travnja 1792. u 15:30 na današnjem pariškom trgu Place de l’Hotel de Ville mnogobrojna publika s nestrpljenjem je iščekivala izvršenje kazne, a kada je u roku od samo nekoliko sekundi Pelletier bio dekapitiran, okuplje[1]ni su ostali razočarani. Publika je čak i negodovala jer je smatrala da čin previše kratko traje pa im stoga nije bilo omogućeno dugotrajno uživati u zabavi. Naime, prethodne metode pogubljenja, poput vješanja ili uboda mačem, trajale su dulje te je publika imala više vremena za pijančevanje i uživanje u hrani. No giljotina je ipak postala popularna do te mjere da su se djeca kod kuće igrala minijaturnim giljotinama. Zanimljivo je da je giljotina uvedena kao humaniji oblik smaknuća od dotad korištene sjekire ili mača za plemiće, a vješanja za neplemiće. Za teške zločine primjenjivao se kotač za lomljenje na kojemu bi se udarcima osuđenima lomile kosti.
U doba Francuske revolucije (1789. – 1795.) javna smaknuća bila su izuzetno dobro posjećena i popularna. Čak su dijeljeni letci s programima na kojima su bila imena kandidata za pogubljenje i organizirane su zabavne aktivnosti prije samoga pogubljenja. Na vrhuncu Francuske revolucije u samo četiri mjeseca giljotinirano je 4 tisuće ljudi, a među najslavnijim žrtvama giljotine bili su Luj XVI., Marija Antoaneta, Robespierre i dr. Posljednje pogubljenje giljotinom u Francuskoj je bilo izvršeno u rujnu 1977. godine.
Tekst je prvotno objavljen u rubrici "Vojnopovijesni vremeplov" tiskanog izdanja časopisa u travnju 2020.
