Opsada Magdeburga trajala je od studenoga 1630. do 20. svibnja 1631. godine. Posljednjeg dana opsade magdeburški vijećnici bili su uvjereni da je vrijeme da pregovaraju o predaji, ali vijest o njihovoj odluci nije stigla na vrijeme do grofa Tillyja, koji je zapovijedao opsadom.
Opsada je okončana i carski feldmaršal Gottfried Heinrich Graf zu Pappenheim i Johann Tserclaes, grof od Tillyja, napali su Magdeburg zbog bogatih zaliha. Probijene su gradske zidine i carske su snage svladale posljednji oružani otpor te otvorile Kröckenska vrata koja su cjelokupnoj vojsci omogućila ulazak u grad.
Magdeburgu je dodatan težak udarac zadan kada su pukovnika Dietricha von Falkenberga, plemića kojeg je švedski kralj Gustav Adolf postavio za vojnog upravitelja grada, strijeljali katolički carski vojnici. Kad je postalo očito da je grad izgubljen, garnizon je minirao razna mjesta, a sve drugo palio. Nakon što je Magdeburg pao, carski su vojnici izmakli kontroli i počeli masakrirati stanovnike i paliti grad. Vojnici koji su sudjelovali u opsadi nisu dobili plaću za svoju službu i iskoristili su priliku da opljačkaju sve što im se nađe na vidiku; tražili su dragocjenosti od svakog kućanstva u koje su upali.
Otto von Guericke, stanovnik Magdeburga, tvrdio je da, kad je civilima ponestalo vrijednosti koje bi mogli dati vojnicima, "jad zaista započeo. Tada su vojnici počeli tući, plašiti i prijetiti ubijanjem, nabijanjem na kolac, vješanjem itd." Sva ova smrt i razaranje dogodili su se u samo jednom danu. Od 30.000 građana, samo je 5.000 preživjelo. Četrnaest dana spaljena tijela nošena su na rijeku Elbu da bi se bacala kako bi se spriječila bolest.
U pismu je Pappenheim napisao o pustošenju i pljački Magdeburga: "Vjerujem da je skončalo preko dvadeset tisuća duša. Sigurno je da od uništenja Jeruzalema nije viđeno strašnije djelo i božanska kazna. Svi su se naši vojnici obogatili. Bog s nama."
Izvor: www.facebook.com/LaurusLeslaeana
