U Domovinskom ratu, uz dobro poznate zaraćene strane bile su uključene i mnoge druge manjine koje su svojim sudjelovanjem dale nemjerljiv doprinos u obrani Hrvatske. Jedna od tih manjina, o kojoj do sada nije napisano gotovo ništa te kojoj nije dodijeljeno odgovarajuće priznanje, hrvatski su Romi. Bez namjere da se na bilo koji način umanji važnost doprinosa bilo kojega drugog branitelja, važno je prisjetiti se da je među njima sudjelovao veći broj Roma s različitih područja Republike Hrvatske.
U vojno-političkome smislu zanimljivo je primijetiti povijesnu činjenicu da Romi, kako na globalnoj tako i na bilo kojoj lokalnoj razini, spadaju među najmiroljubivije narode. Romi nikada u povijesti nisu kolektivno vodili rat pod svojom zastavom te nikada nisu ratovali za vlastiti teritorij. No Romi su sudjelovali u ratovima na različitim stranama, ovisno o teritoriju i političkoj situaciji u kojoj bi se zatekli. U Domovinskome ratu, osim aktivnog sudjelovanja na bojištima, Romi su također pomagali u humanitarnom, logističkom i financijskom smislu. Prije same pomisli na romske branitelje valja naglasiti da je gotovo nemoguće doći do stvarnog broja Roma u Hrvatskoj. U ratnoj 1991. godini popisano je 6695 Roma, ali je u tom razdoblju došlo do velike migracije Roma uzrokovane ratnim stanjem na području cijele bivše Jugoslavije. Iako službeni podatak iz 2001. godine govori o 9463 popisanih Roma, njihov stvaran broj znatno je veći. Prema podatcima Vijeća Europe, ali i informacijama dostupnim kod mnogobrojnih romskih udruga, broj Roma u Republici Hrvatskoj prelazi trideset tisuća.
U širemu smislu, vođenje bilo kakve statistike koja se tiče Roma općenito je otežano zbog birokratskih i administrativnih prepreka: velik broj hrvatskih Roma nema riješen ni status državljanstva, mnogi se drugačije deklariraju, a mnogi bivaju izostavljeni iz bilo kakvih pa tako i braniteljskih evidencija. U razgovorima s istaknutim romskim braniteljima dolazimo do različitih brojki koje se kreću od 600 do 1500, dok Ivan Rumbak, autor knjige o Romima “Od legenda do povijesti, od priča do stvarnosti”, iznosi podatak o 2176 Roma branitelja. Svi se slažu da među spomenutim braniteljima ima poginulih, ali je do tog broja također teško doći.
Prema riječima Nusreta Seferovića, predsjednika Udruge Roma branitelja iz Domovinskog rata, broj poginulih Roma iznosi između 30 i 50. U dijelovima Republike Hrvatske, naročito onim istočnima, prevladava mišljenje kako se velik broj Roma priklonio agresoru s kojim su mnogi dijelili jezične karakteristike, ali i pravoslavnu vjeru. Drugi su pak bili prisiljeni pristupiti ili na neki način pomoći JNA kako bi zaštitili sebe i svoje obitelji. Takvih slučajeva najviše je bilo u Belome Manastiru, Iloku i Belišću. Bajro Bajrić, iz Udruge Romi za Rome, takve slučajeve smatra “velikom ljagom u povijesti romskog naroda na ovim prostorima.” Iako nevoljko pričaju o tom kontroverznom aspektu Domovinskoga rata, naglašavaju kako između Roma hrvatskih branitelja i drugih Roma koji su djelovali na suprotnoj strani ne postoji netrpeljivost. Važno je imati na umu i činjenicu da su romski branitelji, kao i svi njihovi sunarodnjaci, ponosni na svoje sudjelovanje u obrani Hrvatske. Romski branitelji bili su uključeni u sve veće akcije, dok je najveći broj djelovao na područjima Sisačko-moslavačke, Ličko-senjske, Brodsko-posavske, Karlovačke, Osječko-baranjske županije te na području Zagreba i Zagrebačke županije.
Također je zanimljiva činjenica da su Romi bili dijelom različitih struktura i postrojbi što je dodatni dokaz njihovog aktivnog sudjelovanja i rasprostranjenosti unutar hrvatskih vojnih redova. Istražujući doprinos branitelja Roma nailazimo na nekoliko ljudi za koje možemo reći da su heroji i legende Domovinskoga rata. Među najpoznatijima i najeminentnijima je Ismet Muratović Pila koji svoje sudjelovanje započinje prije samoga početka rata, još prije izbora davne 1990. godine. Iako se o tome nije puno govorilo Ismet Muratović, Rom s Petruševca, bio je jedan od prvih članova i aktivista tada tek osnovanog HDZ-a. – Pred same izbore 1990. bio sam jedini Rom na Petruševcu, i kao takav, među prvim članovima HDZ-a s ovog područja. Svoj doprinos započeo sam kao aktivist, postavljajući plakate i dijeleći promotivne materijale te sam se zbog svoje vidljivosti izlagao mnogim opasnostima. Jugoslavija je još uvijek službeno postojala, a ja sam se odlučno uključio u njeno rušenje i stvaranje nove Hrvatske, – kaže Ismet. Krajem iste godine pristupio je Postrojbi “Ban Jelačić”, što smatra izuzetnom časti, unutar koje je organizirao mjesne straže. Ismet Muratović odlučio se angažirati iz sličnih razloga kao i svi njegovi suborci – Hrvatsku su oduvijek smatrali svojom domovinom koja ih je na neki način oblikovala, a nisu imali kamo pobjeći. Iako većinom nisu članovi HVIDRA-e Romi branitelji danas su organizirani u nekoliko svojih udruga od kojih su najpoznatije Udruga Roma branitelja iz Domovinskog rata (predsjednik Nusret Seferović), Udruga Roma invalida, dragovoljaca Domovinskog rata (predsjednik Agan Beganović) te Udruga Roma branitelja iz Domovinskog rata Primorskogoranske županije (predsjednik Shemsi Islami). U srpnju 1991. godine Muratović pristupa čuvenoj 99. brigadi ustrojenoj na zagrebačkoj Peščenici te u istoj ostaje sve do kraja rata 1995. godine. S tom postrojbom došao je na područje Banovine gdje je postao zapovjednik voda, nakon čega su se zaputili prema Novoj Gradiški.
– U Gradiški su nas tukli i po 12 sati dnevno. Srećom, pod svojim zapovjedništvom imao sam samo jednog ranjenika. Posebno se ponosi akcijama na planini Mala Kapela 1993. i 1994. godine. Najveća zanimljivost iz tog razdoblja jesu dvojica Ismetovih suboraca srpske nacionalnosti, izvjesni „Mićo” i „Novo” koji su mu otvoreno rekli da ih on, Ismet, „slobodno ubije ukoliko padnu u njihove (agresorske) ruke”. Svoj ratni put Ismet Muratović, tada već invalid, za vršava 1995. godine kod Ogulina, prisutstvom u akciji „Oluja”. Muratović je danas srčani bolesnik bez ikakvih prava koji s obitelji živi u trošnoj kućici na zagrebačkome Petruševcu, preživljavajući sakupljanjem staroga željeza. Iako nevoljko priča o ratu, ne krije ponos, ali ni činjenicu da za vrijeme rata prema njemu kao sudioniku nikada nije bilo diskriminacije. Suborci su ga, kaže, poštovali. Svojim je odlaskom ostavio suprugu s petero djece. Sve neugodnosti uslijedile su nakon završetka rata. Iako za sve što govori ima pisane dokaze, ljudi mu i dalje ne vjeruju i pokušavaju umanjiti njegov doprinos diskriminirajući ga zbog njegove narodnosti. Upravo iz tih razloga priznaje da se ne bi ponovo uključio u rat ukoliko bi bilo potrebno.
Unutar 99. peščeničke brigade, svih ratnih godina, sudjelovao je i Nusret Seferović, današnji predsjednik Udruge Roma branitelja iz Domovinskoga rata. Seferović svjedoči kako je u toj brigadi bilo 37 Roma s područja Peščenice. Svoje sudjelovanje u popratnom vodu brigade počinje u Pokupskom i Stankovcima, nakon čega nastavlja djelovati u Novoj Gradiški, zatim po Sisačko-moslavač- koj županiji, Ogulinu, Gospiću te na kraju u „Oluji”. Kao i Ismet Muratović, Seferović također svjedoči o odsutnosti diskriminacije za vrijeme rata. Kao i u prethodnome slučaju, netrpeljivosti su se počele pokazivati tek nakon rata. – Bez obzira na to jesam li ja sudjelovao ili ne, izgleda da ću za mnoge druge uvijek biti crni Ciganin – povrijeđeno dodaje. Anegdota koje se najbolje sjeća jest ona s početka akcije „Oluja” 1995. godine kada se „našao pod paljbom UN-ovih ‘plavaca’ koji su se u sjevernoj Lici nalazili ispred Vojske Srpske Krajine”.
– Srećom, prošao sam bez većih ozljeda, osim što su me suborci izvlačili iz bodljikave žice u koju sam se zapleo nedaleko od češkog bataljuna UNPROFOR-a. Seferović danas živi s obitelji na Kozarevim putovima. Njegova Udruga dobiva po nekoliko tisuća kuna pomoći od kojih uglavnom organizira druženja sa suborcima unutar udruge te pomaže potrebitim obiteljima romskih, ali i drugih branitelja. Sudjelovanje ostalih romskih legendi potvrđuje da su Romi bili rasprostranjeni po različitim vojnim strukturama. Među njima se nalaze pok. Idriz Zahirović – Munja, pripadnik ranih formacija Vojne Policije; pok. Ismet Seferović, pripadnik HOS-a; pok. Predrag Dedić – Kombi, koji je bolovao od PTSP-a te si je iz očaja oduzeo život. „Kombi” je bio pripadnik VP-a zajedno sa spomenutim Idrizom Zahirovićem, a zatim se pridružio „Tigrovima”. Od stopostotnih invalida Domovinskoga rata, treba spomenuti Emila Kinga, Roma iz 57. gardijske brigade “Marijan Celjak”, dok ostalim živućim veteranima pripada i Hasan Delić koji je, prema riječima g. Seferovića, bio jedan od izviđača neposredno prije početka „Oluje”. Među najznačajnijim romskim braniteljima iz toga doba i pokojni je Zarif Ahmetović – Bici, koji je sudjelovao kao diverzant unutar 144. sesvetske brigade, a kao dragovoljac bio je prisutan od samih početaka, od ljeta 1990. godine do rane jeseni 1992. godine. Naposljetku, vjerojatno napoznatiji Rom u Hrvatskoj, Sead Hasanović – Braco (poznat iz emisija Željka Malnara) bio je aktivni pripadnik HOS-a ranih devedesetih.
Svim navedenim Romima, i mnogim drugima, dodijeljene su Spomenice domovinskoga rata. Većina ih nailazi na diskriminaciju i birokratske poteškoće. O Romima braniteljima Domovinskog rata potrebna su daljnja istraživanja, koja će im, nadajmo se, pomoći u ostvarivanju prava i priznanja, a koja će nama ostalima još više otvoriti oči o nedovoljno naglašenim detaljima iz Domovinskog rata.
Oni su kao pacovi kad brod tone :). Kad sam video da odlaze iz Vu,znao sam da ce biti igranke.