U rujnu 1944. godine 3. i 4. flotila „S-Boota“, posljednje takve postrojbe stacionirane u Engleskome kanalu, poduzele su povlačenje prema Rotterdamu i IJmuidenu.
Početkom rujna 1944. godine šest flotila „S-Boota“ operiralo je na Zapadnoj bojišnici, dok je od 34 takvih plovila njih 27 bilo operacijski spremno. Operacije su ponovno uslijedile 5. rujna, a riječ je uglavnom o noćnome polaganju mina u zoni oko Cromera, s obzirom na to da je svaki mogući napad na engleske i američke konvoje bio spriječen djelovanjem daleko nadmoćnijega savezničkog zrakoplovstva. Peterson je napokon osobno intervenirao u stožeru Luftwaffe u pokušaju da dobije noćne lovce (zrakoplove) koji bi mu omogućili sigurnost iznad neba u zonama gdje su „S-Booti“ trebali izvršiti operacije, no svi dostupni zrakoplovi imali su prioritet za izvođenje akcija zaštite Trećega Reicha.
U to vrijeme Britanske priobalne snage započele su operacije iz Dovera, patrolirajući obalom kod Dunkirka. Nijemci su u tome džepu bili okruženi na kopnu i jedini način da im se dopreme potrepštine bio je onaj morskim putem, koristeći male brodove Kriegsmarine. U nekoliko navrata „S-Booti“ su neuspješno pokušali razbiti britansku blokadu.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. listopada 2020.
