Do 17. stoljeća Europa je izišla iz niza teških i krvavih sukoba vođenih zbog religije. Takve su sukobe ubrzo zamijenile borbe za trgovačka prava u Europi i u sve većem broju prekomorskih europskih kolonija.
Sve naprednije vojne taktike (švedski kralj Gustav II. Adolf smatra se ocem suvremene vojne taktike) diljem kontinenta premašile su brzinu razvitka i proizvodnju topništva. Rusija je izgradila prvu europsku profesionalnu vojsku u kojoj su svi muškarci nosili odore, a obični su se vojnici (ne-plemići) nagrađivali za hrabrost, što je bila gotovo nepoznata praksa u ostatku Europe. Dok je vojska postajala sve sličnija formalnoj organizaciji, a vojna strategija sve profesionalnija i razvijenija, isto se događalo s oružjem. Razvijen je lakši i gipkiji oklop i enormno se povećala uporaba vatrenoga oružja.
Od 15. stoljeća kapitalizam, investiranje i trgovanje robom za profit postali su pokretačka snaga europskoga gospodarstva, politike, kulture, pa čak i ratovanja. Osnivanje prekomorskih carstava stvaranje trgovačkih središta za njihovo financiranje potaknulo je novi val globalnoga trgovanja. Tijekom srednjega vijeka stav Katoličke Crkve prema lihvarenju (posuđivanju novca uz naplatu kamata) usporavao je razvitak kapitalizma, a papinska zabrana ubiranja kamata ukinuta je tek u 15. stoljeću. U 12. stoljeću pojavili su se, naime, u talijanskim gradovima Genovi i Veneciji prvi profesionalni europski bankari – neki doduše smatraju da se najstarije „europsko bankarstvo“ počelo razvijati još 1099. godine, ako jasno zanemarimo još stariju praksu razvoja bankarstva u povijesti Židova. Osmišljeni su i prvi oblici mjenica i dvostrukoga knjigovodstva, temelja suvremenih bankarskih i računovodstvenih sustava. Stanovnici Genove tako su pomogli financirati križarske ratove te su se obilato okoristili unosnim trgovačkim pravima i prijevoznim ugovorima na Bliskome istoku.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. listopada 2020.
