Strateško bombardiranje tijekom Drugoga svjetskog rata značilo je neprekidne zračne napade na željezničku mrežu, luke, gradove, radničke četvrti i industrijska područja na neprijateljskom teritoriju.
Strateško bombardiranje kao vojna strategija razlikuje se od zračne potpore kopnenim snagama i od taktičkog bombardiranja. Tijekom Drugoga svjetskog rata, brojni vojni stratezi vjerovali su da mogu postići velike pobjede i čak dobiti rat napadima bombama ne samo na vojne ciljeve, nego ponajprije na industrijske i civilne ciljeve. Strateško bombardiranje često je uključivalo napade na civilne ciljeve, a pojedine operacije tijekom Drugoga svjetskog rata imale su za cilj namjerno bombardiranje civilnog stanovništva. Međunarodno pravo na početku Drugoga svjetskog rata nije posebno zabranjivalo bombardiranje civilnih ciljeva, unatoč tome što su se takva bombardiranja već pojavila tijekom Prvoga svjetskog rata (1914. – 1918.), Španjolskog građanskog rata (1936. – 1939.) i Drugog kinesko-japanskog rata (1937. – 1945.). Strateško bombardiranje civilnih ciljeva u Drugome svjetskom ratu započelo je odmah nakon početka rata 1. rujna 1939. kada je Njemačka napala Poljsku, a Luftwaffe je počeo sustavno bombardirati civilne ciljeve u poljskim gradovima. Britansko zrakoplovstvo, koje je u ožujku 1940. započelo bombardirati vojne ciljeve u Njemačkoj, poput luka i brodogradilišta, u kolovozu 1940. godine počelo je napade na civilne ciljeve u Njemačkoj bombardiranjem Berlina. U rujnu 1940. njemački Luftwaffe započeo je u okviru operacije Blitz masovne napade na britansku industriju i gradove, posebno London. S širenjem rata, njemački Luftwaffe je nakon napada na Sovjetski Savez u lipnju 1941. bombardirao sovjetske gradove i prometnu infrastrukturu. Nakon veljače 1942. britansko bombardiranje industrijskih ciljeva i civilnih područja postalo je sve učestalije.
S ulaskom SAD-a u rat, američko zrakoplovstvo pridružilo se RAF-u u bombardiranju Njemačke. Osim vojnih ciljeva poput zrakoplovne industrije, brodogradilišta i rafinerija nafte, njemački gradovi ubrzo su postali ciljevi američkih bombardera. Tako su zapaljivim bombama praktički uništili prvenstveno stambena područja u Hamburgu (1943.) i Dresdenu (1945.). Učinak strateškog bombardiranja bio je predmet žestokih rasprava već tijekom samog rata. Neki vojni stručnjaci tvrdili su da strateško bombardiranje civilnih ciljeva značajno smanjuje neprijateljsku proizvodnju i moral.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. travnja 2025.
