U skladu s odlukom o reorganizaciji vojske, Grant je uskladio djelovanje na više ratišta. Poslije Istočnog, najvažnije je bilo Zapadno ratište sa Shermanom kao glavnim zapovjednikom.
Dana 17. ožujka 1864. Grant se sastao sa Shermanom u Nashvilleu i iznio mu svoju strategiju. Uz obećanje o povratku dviju divizija posuđenih generalu Banksu iz neuspješne ekspedicije na Red River, Sherman je bio spreman napustiti Chattanoogu u smjeru Atlante. Njegova je misija bila uništiti Johnstonovu vojsku i zauzeti Atlantu, nakon Richmonda najvažnije industrijsko središte Konfederacije. Pod Shermanom su bile tri zasebne vojske: Tennesseeja, pod generalom Jamesom McPhersonom; Ohija, pod generalom Johnom Schoefildom te Cumberlanda; pod vodstvom general-bojnika Georgea H. Thomasa. Svaka od njih imala je zasebno zapovjedništvo konjice – ukupne snage više od 100 000 ljudi. Tim snagama nasuprot stajale su Johnstonove Vojske Tennesseeja i Polkove Vojske Missisippija, uključujući konjicu general-bojnika Josepha Wheelera sa 65 000 ljudi.1 Sherman je krenuo kad i Meade na istoku, 4. svibnja 1864., kada je Vojska Potomaca prešla Rapidan. Johnston je, shvativši koliko je ozbiljno nadmašen, odlučio krenuti u obranu, sačuvati svoje snage netaknutima, zadržati Atlantu i što duže zaustavljati Shermana, u nadi da će se Sjever umoriti od skupih sukoba i da će neki zagovornik mirnog rješenja poraziti predsjednika Lincolna na izborima 1864.2 Dotad je trebalo izdržati sukob s jakom vojskom, pritom ne izgubiti Atlantu, a Shermanu zadati što više udarca. Od 4. svibnja do sredine srpnja dvije su snage manevrirale jedna protiv druge. Bilo je svakodnevnih borbi, ali malo velikih akcija. Kad bi Sherman napredovao prema jugu, Johnston bi zauzeo jaku poziciju i prisilio Shermana da se zaustavi. Ali Sherman je tada imao taktiku istovjetnu Grantovoj na istoku: zaobišao bi s jednom od svojih vojski konfederativne snage i zaprijetio okruženjem. Johnstonu nije preostalo ništa osim povlačenja na sljedeći položaj: sve više na jug. Naime, nije bio dovoljno snažan za razdvajanje svoje vojske i suprotstavljanje protivniku koji ga je zaobišao. Mogao se stoga samo povući na novu liniju, te bi cijeli proces iznova započeo. Politički, obojica generala upala su u teškoće. Oporba na Sjeveru protestirala je zbog stalnih gubitaka, koji su se gomilali bez izgleda da bi rat išao prema svom svršetku.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 6. ožujka 2025.
