General Josip Stipšić spada u skupinu hrvatskih generala koji su skoro sasvim zaboravljeni i o kojima se u hrvatskim izvorima može naći izuzetno malo podataka, što naravno ne znači da nisu bili izuzetni ratnici i vojskovođe.
Svoju slavu stekao je isključivo zahvaljujući iskazanoj hrabrosti na bojnom polju, za što je bio odlikovan najprestižnijim odličjem za hrabrost, austrijskim Viteškim križem Reda Marije Terezije, koje mu je osiguralo titulu austrijskog baruna. Bio je predložen i za Zapovjednički križ istog reda, ali zahtjev za dodjelu tog odličja je iz neobjašnjivih razloga bio odbijen. Ipak, za uspješno zapovijedanje u ratnim uvjetima odlikovan je ugarskim Zapovjedničkim križem Reda svetog Stjepana, što mu je priskrbilo i titulu ugarskog baruna. Stoga je spadao u izuzetno malu skupinu hrvatskih generala koji su stekli titule i austrijskog i ugarskog baruna. Da je bio izuzetan časnik govori činjenica da je obnašao dužnost osobnog pobočnika petorici feldmaršala, dvojici nadvojvoda i austrijskom caru Franji I. Ukupno je proveo 57 godina u vojnoj službi za vrijeme vladavine triju austrijskih careva. Zahvaljujući izuzetnoj vojnoj karijeri osigurao si je zasluženo mjesto u Biografskom leksikonu Austrijskog Carstva i Austrijskom biografskom leksikonu. Josip Stipšić, koji se u austrijskim izvorima spominje i kao Stipsicz von Ternova, Joseph, Hugues, Freiherr, rođen 15. kolovoza 1755. u Šopronu u Mađarskoj. Potječe iz časničke plemićke obitelji hrvatskog podrijetla, čiji je član bojnik austrijske vojske Đuro Stipšić, za uspjehe postignute na bojnom polju, u rujnu 1662. od cara Leopolda I. stekao titulu ugarskog plemića. Sin je Ignaca Stipšića i Josefe Stipšić, rođene Ujváry. Vojnu karijeru započeo je kao kadet u 1. husarskoj pukovniji, tada raspoređenoj u Husiatynu (Ukrajina), u kojoj je, nakon završetka izobrazbe, promaknut u čin poručnika. U tom činu ga je 1774. zapovjednik pukovnije, princ Karlo Liechtenstein imenovao za svog pobočnika. Na toj dužnosti promaknut je u čin natporučnika. U tom čin tijekom Habsburško-turskog rata (1788. - 1791.) uspješno je sudjelovao u opsadi Dubice (19. – 26. travnja 1788.). U čin satnika promaknut je tijekom službe u stožeru habsburške vojske koju je vodio general Karl Joseph Hadik, a nakon njegove smrti general Ernst Gideon von Laudon.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 6. ožujka 2025.
