Nakon Zenonove smrti (491.) car Anastazije proglašen je za bizantskoga cara. Počeo je kao pristaša praznovjerja, ali je s vremenom postao pripadnik monofizitskoga krivovjerja, što mu je pribavilo popularnost na Istoku. Zbog javnoga iskazivanja monofizitskih osjećaja i pristajanja uz monofizite car je došao u sukob s tadašnjim patrijarhom, kojega je protjerao i na tu dužnost postavio drugoga, kojega je kasnije porazio.
Car je proveo financijsku reformu – ukinuo je porez koji su dotad morali plaćati obrtnici te je smanjio zemljišne poreze. Zbog uspješnih reformi ostavio je prepunu riznicu nakon svoje smrti. Za obranu od Bugara podignuo je tzv. Dugi zid koji se protezao od Mramornoga do Crnoga mora. Imenovao je zapadnorimskoga cara Klodviga počasnim konzulom i poslao mu znakove kraljevske vlasti. Patio je od heterokromije – imao je jedno crno, a drugo plavo oko.
Postoji legenda vezana uz izbor njegova nasljednika. Navodno se nije mogao odlučiti koje će ga od troje unučadi naslijediti pa ostavio je listić papira ispod jednoga kauča i natjerao svoje unuke da zauzmu svaki svoje mjesto u sobi. Odlučio je da će onaj koji sjedne na naslonjač ispod kojega se nalazi listić papira postati njegov nasljednik. Umro je 9. srpnja 518. u Carigradu. Naslijedio ga je Justin I.
Tekst je prvotno objavljen u rubrici "Vojnopovijesni vremeplov" tiskanog izdanja časopisa u srpnju 2019.
