Povijest Afganistana povijest je otpora različitim osvajačima, naoružanim skupinama i državnim udarima.
Paštunska plemena uspjela su zaustaviti osvajačke nalete Aleksandra Velikog prema istoku, arapska osvajanja deset stoljeća kasnije, a tijekom 19. i 20. stoljeća uspjela su se oduprijeti invazijama Britanskog Carstva (1838. - 1842., 1878. - 1880., 1919.) čiji je cilj bio nametanje marionetske vlade, odnosno uspostavljanje kolonijalističke vlasti. Afganistan je tijekom Drugog svjetskog rata uspio ostati neutralan zahvaljujući naporima kralja Zahira Shaha čija je četrdesetogodišnja vladavina (1933. - 1973.) bila najduži period stabilnosti u modernoj povijesti Afganistana. Od 1953. kralj Zahir Shah na mjesto premijera imenovao je svojeg rođaka Mohammada Dauda koji će postati vrlo važna politička ličnost u Afganistanu. Politički konzervativac Daud provodio je ekonomske i socijalne reforme ključne za modernizaciju Afganistana. Svojim reformama stekao je veliki utjecaj nad kraljem, a u deset godina, koliko se zadržao na funkciji, pokrenuo je prijeko potrebne infrastrukturne zahvate, izgradio tvornice i prokopao kanale za izgradnju ustav za navodnjavanje.
Uz pomoć SSSR-a, SAD-a i Zapadne Njemačke izgradio je zračne luke i ceste usputno radeći na modernizaciji vojske. Sovjetsko-afganistanski odnosi već su dio 20. stoljeća bili na razini dobrosusjedskih. Iako su dobri odnosi sa Sovjetskim Savezom doprinijeli razvoju države, sve su više smetali afganistanskim religijsko-konzervativnim društvenim skupinama. Premda je Daudova politika bila otvorena za suradnju i s Istokom te Zapadom, utjecaj SAD-a nije se uspio održati zbog velikog utjecaja SSSR-a uzrokovanog upravo prethodno spomenutom dugogodišnjom suradnjom Kabula i Moskve. Daud je nastojao provesti politiku balansa između Istoka i Zapada u svrhu razvijanja države, no sve se više priklanja komunističkim idejama te Sovjetima što je bio razlog njegova razrješenja krajem 1963. godine. Zahir Shah ga je smjeni kako bi primirio religijsko- konzervativnu zajednicu koja je sve više protestirala protiv Daudove vlade te uvodi oblik konstitucionalne monarhije sa slobodom govora i slobodnim političkim strankama koje su trebale nastaviti s Daudovim reformama.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. listopada 2024.
