Afganistan je smješten između Bliskog istoka, središnje Azije i Indijskog potkontinenta, bez izlaska na more, s velikim planinskim masivom Hindukušem, koji razdvaja zemlju na dva dijela te zauzima površinu 647.500 četvornih kilometara. Sjeverno je omeđen granicama s Tadžikistanom, Uzbekistanom i Turkmenistanom, s istoka manjim dijelom s Kinom, a na jugoistoku s Pakistanom granicom dugom 2.430 kilometara, koju čine većim dijelom neprohodni planinski lanci te s Iranom na zapadu.
Afganistan je duboko kopnena zemlja koja se tradicionalno, na temelju geografskih značajki terena, dijeli na tri geografska područja: središnju visoravan, sjeverne ravnice te južni plato. Nalazi se na raskrižju putova srednje Azije pa je kao takvo područje stalno bilo podvrgnuto osvajanjima.
Poslije ovih događanja mnoge su vojske prolazile Afganistanom, no uspješno je izbjegnuta kolonizacija Britanaca te ruske pretenzije za teritorijem, ali ne i njihov utjecaj na zemlju. Ovo rivalstvo carske Rusije i britanskog imperija iz Indije poznato je kao „Great Game“. Lord Curzon, potkralj Indije od 1899. do 1905. godine, vidio je imperijalističke težnje u Europi kao sjajnu priliku za stjecanje novih teritorija. Britanci su vladajući Indijom stalno zadirali u prostor Afganistana.
S druge strane, Rusija se željela domoći toplih mora Indijskog oceana, a prepreka je bio Afganistan. Zato je Curzon izjavio da je uz ostale zemlje središnje Azije, Afganistan dio šahovnice na kojem će se odlučivati o svjetskom primatu. Britanci su u tri rata pokušali osvojiti Afganistan (1839. – 1842., 1878. – 1880. i 1919.). Nakon Drugoga britansko-afganistanskog rata, Velika Britanija je pružila potporu Amiru Abdulu Rahmanu te je, kako su ga zvali, „Željezni Amir“ (1880. – 1901.) centralizirao i ojačao afganistansku državu.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. veljače 2018.
