Uoči 60. godišnjice smrti kardinala Alojzija Stepinca, u nakladi Despot infinitusa izašla je jedinstvena knjiga – “Dnevnički zapisi Alojzija Stepinca 1934.- 1945. iz arhiva UDBA-e”. Ovdje objavljeni Stepinčev Dnevnik u osnovi se zasniva na prijepisu koji je napravila Uprava državne bezbjednosti vjerojatno između 1950. i 1952. godine ili nešto kasnije.
Prijepis Dnevnika nalazi se u Hrvatskom državnom arhivu (HR-HDA), fond 1561., SDS RSUP SRH, dosje Alojzija Stepinca, br. 301.681. (omoti 31, 32 i 33.) – akvizacija 39. iz 2015. godine (66. 1.2. Dnevnik – neovjereni prijepis.). Ovo je III. kopija koja je dio sudskog spisa o nadbiskupu Alojziju Stepincu. Određeni dijelovi Dnevnika preuzeti su i iz tjednika „Danas“ koji je tijekom 1989. i 1990. objavio na feljtonistički način u uredništvu Ljube Bobana dijelove Stepinčeva Dnevnika. Radi se o tomu da je Boban, prema prvoj pretpostavci, očito imao neki drugi prijepis Dnevnika u kojemu je bilo nešto više materijala. Prema drugoj pretpostavci, Boban koji je na kraju došao u posjed originala Dnevnika, imao je mogućnost da u feljton prenese i one dijelove Dnevnika koji se nisu nalazili u prijepisu. Tek vrlo mali dio dnevničkog materijala preuzet je iz knjiga Juraja Batelje, voditelja Postulature Alojzija Stepinca pri Zagrebačkoj nadbiskupiji, koje je on objavljivao poslije 2000. godine.
U Dnevniku je u bilješkama naveden svaki takav slučaj. Originalni Stepinčev Dnevnik, osim svog osnovnog sadržaja, kao priloge ima mnoštvo popratnog materijala, uglavnom pisama i novinskih izrezaka, pozivnica i slično. U prijepisu Dnevnika iz HDA uglavnom su dana prepisana pisma koja je Stepinac dobivao, iako je jasno da u prijepisu nisu prepisana sva pisma koja se nalaze u originalnom Dnevniku. Što se tiče novinskih članaka (izrezaka), oni gotovo nikada nisu prepisivani, već je samo naznačeno da se ovdje (na toj i toj stranici) nalazi novinski izrezak – pri čemu je naveden njegov naslov i većinom novine gdje je objavljen. U ovoj knjizi su sve takve obavijesti o novinskim izrescima stavljene u bilješke točno tamo gdje se one navode i u prijepisu Dnevnika.
Urednik je također nastojao u bilješkama pružiti kratke biografije osoba koje se u Dnevniku spominju i da na historiografski način objasni događaje koji se u njemu opisuju koristeći relevantnu literaturu, ponekad i arhivske izvore. Tamo gdje je bilo potrebno dodatno objašnjenje izvan konteksta Dnevnika i ono je dodano prema subjektivnoj procjeni priređivača.
Na kraju ove knjige nalaze se zapisnici sa salušanja nadbiskupa Alojzija Stepinca koje je on dao istražnim organima Jugoslavije nakon svoga prvog uhićenja 1945. godine (17. V. 1945., 20. V. 1945., 21. V. 1945., 22. V. 1945., 24. V. 1945., 27. V. 1945.). Uz njih su dana i dva elaborata UDBA-e o Stepincu – prvi nakon njegova prvog uhićenja 17. svibnja 1945., a drugi nakon njegova uhićenja 18. rujna 1946. godine. Ovi materijali su također integralni dio spomenutog sudskog spisa o Alojziju Stepincu, a ovdje se prenose jer su posve rijetko korišteni u historiografskoj literaturi, a u kojima je nadbiskup A. Stepinac bio spreman odgovarati na pitanja i bez ograda izražavati svoje mišljenje, za razliku od sudskog procesa protiv njega koji je vođen tijekom rujna i listopada 1946. godine, na kojemu je 11. listopada 1946. osuđen na 16 godina zatvora i prisilnog rada te daljnjih pet godina lišenja svih građanskih prava.
