Ovaj rad s naglaskom na vojnu perspektivu nastoji popuniti prazninu u hrvatskoj historiografiji koja se dotiče iznimno aktualne i, nažalost, dan-danas prisutne teme sukoba Istoka i Zapada.
Iako doduše postoji velik broj domaće i strane stručne literature čiji sadržaj obrađuje tu nezahvalnu temu, Začetak sraza Istoka i Zapada prvi put na hrvatskome jeziku i iz pera domaćega autora nudi vrlo koncizan i multidisciplinaran (s naglaskom na vojnu perspektivu) prikaz te vrlo diskutabilne i podosta zahtjevne teme ispisane popularnim i prihvatljivim stilom koji nije namijenjen isključivo stručnjacima. Zvuči pomalo poražavajuće da taj sukob civilizacija, koji – kao što ćemo imati prilike vidjeti – svoje korijene vuče iz doba grčko-perzijskih ratova, od svojih začetaka gotovo neprestano tinja tijekom čitave povijesti pa sve do danas. Suvremeni istraživači, ponajprije sociolozi, smatraju da nije sasvim prikladno govoriti o dihotomiji Istoka i Zapada jer, uistinu, ni Istok ni Zapad nisu monolitni, nego i na njihovim teritorijima postoje znatne društveno-političke i kulturne razlike.
Međutim, naslov ovoga omanjeg djela (svojevrsnoga uvoda u problematiku) zbog pojednostavljenja u sebi ima općeprihvaćene pojmove Istok i Zapad. Istini za volju postoje tipične karakteristike društveno-političkoga i kulturnoga uređenja Istoka i Zapada, a one su upravo najvidljivije u društveno-političkome ustrojstvu drevne Grčke i Perzije. Naime, začetke najstarije demokracije u svijetu pronalazimo upravo u prvoj, dok je druga više njegovala univerzalnu monarhiju, čije najstarije tragove otkrivamo u najstarijoj civilizaciji svijeta (Sumeru, grč. Mezopotamiji – Međurječje). A upravo je u Sumeru/Mezopotamiji došlo do nastanka i razvoja prve profesionalne vojske u svijetu, kao i drugih važnih društvenih postignuća (pravo, filozofija, matematika, književnost, religija i sl.). Takve društveno-političke i kulturne razlike (ali i sličnosti), kao što ćemo vidjeti, prisutne su i pri opisu vojski stare Grčke i Perzije, kao tipičnih predstavnika vojski Istoka (Perzija) i Zapada (Grčka).
Usto ćemo se u ovome djelu s osobitim naglaskom osvrnuti na postojanje razlika i sličnosti u ustroju, strategiji, taktici i načinu vođenja ratova vojski Istoka i Zapada staroga vijeka. Gotovo isti stupanj razlika vojnih perspektiva Istoka i Zapada vidljiv je i kroz čitav srednji vijek, a to je osjetno prisutno i u suvremeno doba. Ipak, u fokusu ovoga djela nije prikazati čitavu povijest sukoba – uvjetno rečeno – Istoka i Zapada, nego rasvijetliti kako je do njega zapravo došlo i kako se on vodio. A upravo se taj stupanj društveno-političkih, kulturnih i vojnih razlika najizrazitije kristalizirao u doba grčko-perzijskih ratova, a s vojnim pohodima Aleksandra Makedonskoga doživio svoj vrhunac. Istodobno je paradoksalno i uistinu pomalo zagonetno što je sve, osim dakako čisto političke moći, navelo toga vojnog genija Europe da nakon nanošenja vojnoga poraza Perzijskomu Carstvu svim silama nastoji ujediniti Istok i Zapad, čak, kako neki smatraju, i pod cijenu atentata na sebe.
