Teroristički napadi svojim posrednim i neposrednim učincima umnogome su pitanje nacionalne sigurnosti. Unaprijed poznati termini mečeva, masovna okupljanja, velika koncentracija emocija i postizanje publiciteta bez velikoga troška čine sportske događaje pogodnim mekim metama terorističkih napada.
Nakon terorističkih napada na velikim sportskim događajima i terorističkih napada 11. rujna 2001. u SAD-u, sigurnost je, uključujući protuterorističke strategije, postala iznimno važna u pripremi velikih sportskih događaja. Od 1970. do kraja 2017. godine ukupno 61 teroristička organizacija/skupina izvršila je 234 teroristička napada na sportske objekte. Najmanje je 556 osoba ubijeno, a 2490 ozlijeđeno. U razdoblju od 1970. do 1999. godine izvedena su 72 teroristička napada na sportske objekte i u tome su razdoblju u napadima ozlijeđene ili ubijene najmanje 262 osobe, dok su od 2000. do 2017. godine izvedena 162 napada na sportske objekte tijekom kojih je ubijeno ili ozlijeđeno najmanje 2786 osoba.
Terorizam na sportskim objektima prije je bio selektivniji, a danas mu je najčešći cilj masovno ubijanje civila u svrhu širenja kolektivnoga straha. Otkako je unazad desetak godina drastično povećan budžet osiguranja velikih sportskih događaja, podatci ukazuju na manji broj napada, odnosno učinkovitost u prevenciji terorističkih napada na najvećim sportskim događajima, što je kao posljedicu donijelo promjenu meta napada: mete su manje eksponirani, ali također masovni sportski događaji, posebno u bliskoistočnim zemljama. Unatoč brojnim napadima, terorizam nije uspio značajno omesti održavanje velikih sportskih natjecanja sve do današnjih dana. Iako je općenita opasnost od terorističkoga napada na hrvatskome tlu procijenjena niskom te u Republici Hrvatskoj nije osvjedočen teroristički napad na sportski događaj toga tipa, to ne znači nužno da su hrvatski sportski objekti po tome pitanju sigurni, nego o tome problemu valja sustavno i na vrijeme promišljati. U kontekstu protuterorizma važna je osviještenost o rizicima napada na meke mete, u koje spadaju i sportski objekti/događaji.
Prikazane podatke valja razmotriti pri analizama sposobnosti i namjera terorističkih skupina te analizama terorističkih prijetnji. Stručnjaci upozoravaju da je nedostatak osposobljenosti zaštitarskoga osoblja na stadionima jedan od glavnih rizika od terorizma. Osim međunarodne suradnje u borbi protiv terorizma, u svrhu očuvanja sigurnosti na sportskim objektima preporučuju se preventivne i operativne aktivnosti u sljedećim domenama (Hall, 2006): kontrola perimetrije sportskoga objekta, kontrola pristupa sportskomu objektu, nadzor nad sustavom akreditacija, sustavi tjelesne zaštite, upravljanje rizicima, upravljanje u hitnim slučajevima, procedure oporavka, sustavi komunikacije, sigurnosno osoblje, obuka (modeliranje i simulacije) te zaštita od toksičnih materijala i oružja za masovno uništenje. Izloženi podatci ukazuju na važnost kvalitetne sigurnosne pripreme sportskih događaja i masovnih okupljanja u sportskim objektima u druge svrhe, što uključuje: integralnu prosudbu ugroženosti; empirijsku i analitičku provedbu sigurnosnoga audita u sportskim objektima i njihovim popratnim prostorima i sadržajima; analizu mjera mehaničke, tehničke i tjelesne zaštite vanjske i unutarnje perimetrije sportskoga objekta, kao i kontrolu zračnoga prostora nad sportskim objektom zbog potencijalne prijetnje bespilotnih letjelica; korištenje kvalitetne tehnologije za detekciju unošenja potencijalno ugrožavajućih predmeta u sportske objekte; sprečavanje zločina u pripremi itd.
Izvadak iz knjige „Sport i nacionalna sigurnost“, autora dr. sc. Mirka Bilandžića i dr. sc. Luke Leška, u nakladi Despot infinitusa.
