Za vrijeme oslobodilačke operacije „Oluja“ 1995. godine nad bojnim poljem, nevidljive za protivnika, letjele su bespilotne letjelice otkrivajući i snimajući položaje protivnika. Na jednom od sačuvanih televizijskih snimaka vidi se nekakav motel i benzinska pumpa pokraj njega i okolo dvadesetak parkiranih vojnih i civilnih vozila.Stožer neprijateljske brigade. Na snimci nastaloj nešto kasnije, nakon što se razišao dim, vidi se pet crnih kratera koje su načinile granate kalibra 203mm i težine 91 kg te okolo razbacani ostatci građevine i vozila.

U medijima na jednoj i drugoj strani ni slova o tome. Znalci uočavaju da su sve granate pale unutar kruga od jedne stotine metara i da su ispaljene s udaljenosti od 12 – 13 kilometara. Za današnje topništvo očekivana točnost pogađanja, ali ne i za haubicu čija je konstrukcija započeta davne 1919. godine. U Prvom svjetskom ratu američke postrojbe na bojišnici u Europi služile su se francuskim i britanskim topovima. Odmah nakon završetka rata Amerikanci su odlučili konstruirati i proizvoditi vlastito topništvo. Komisija pod vodstvom brigadnoga generala Williama I. Westervelta odredila je temeljne tehničke preporuke za topništvo kopnene vojske i odredila kalibre 75, 90, 105, 120, 155, 203 i 240 milimetara. U sklopu tih odrednica komisija je preporučila da bi buduća haubica, kalibra 203mm (8 inča), trebala granatu težine 109 kg (240 libri) izbaciti na daljinu od 18 000 m. Rad na teškom topništvu započet je 1920. godine, ali je nekoliko puta prekidan zbog nedostatka novca. Prema krajnjim proračunima iz 1921. haubica je trebala granatu težine 91 kg (200 libri) izbaciti na udaljenost od 17 155 metara (18 700 jardi). Postolje haubice trebalo bi imati kotače s pneumatskim gumama zbog motorne vuče i brzinu vožnje od 20 km/h (12 milja). Polje djelovanja po smjeru 60 i visini 65 stupnjeva. Te će gotovo jednake osobine imati i hrvatske teške haubice iz 1995. godine.

Tek je krajem 1930. konačno završena prva teška haubica kalibra kalibra 203mm koja je standardizirana kao M2 (model 2). U Drugom svjetskom ratu djelovala je na svim bojištima američke kopnene vojske. Kada se Tito razišao sa Staljinom, Amerikanci i Britanci odmah su Jugoslaviji poslali znatnu vojnu pomoć. U brodovima je stiglo i 36 teških haubica 203mm. U šezdesetim godinama Amerikanci su ponovo standardizirali sve svoje oružje kada je haubica postala M115. Još jedno vrijeme bila je u službi nakon čega je prvo poslana u pričuvu i potom u staro željezo. Jugoslavija se raspala i Hrvatska je 1991.godine krenula svojim putem samostalnosti i državnosti grčevito se boreći protiv velikosrpske agresije i njezinoga instrumenta negdašnje Jugoslavenske narodne armije (JNA). Dalje je sve poznato. Zadržat ćemo se nakratko na nedjelji 15. rujna 1991. kada je Zbor narodne garde zauzeo vojarnu u Selskoj cesti u Zagrebu. S iznenađenjem je u jednom od skladišta otkriveno 12 teških grdosija od 15 tona američkih haubica M2 odnosno M115, bez ciljnika, udarnih mehanizama, tablica gađanja, panorama, kvadranata i još koječega drugog. Prema očekivanju stručnjaka JNA haubice su ostavljene u takvom stanju da se ne mogu osposobiti najmanje 7 – 8 mjeseci.

Dovoljno vremena da se slomi Hrvatska. Ali za samo tri tjedna proizvedeni su udarni mehanizmi, nadomješteni ciljnici i s vremenom su izrađene tablice. Iz zauzetih skladišta i vojarni Delnice, Duboki Jarak, Varaždin, Prečec i dr. stižu vijesti da je pronađeno oko 2800 granata kalibra 203mm. Dar s neba razoružanoj Hrvatskoj. Već 4. listopada bitnica sa šest teških haubica pod zapovjedništvom 149. trešnjevačke brigade zaposjeda položaj pokraj Jamnice, a 11. listopada još je jedna bitnica operativna kod Pokupskogapod zapovjedništvom 153. velikogoričke brigade. Do 25. listopada bitnice djeluju samostalno kada je ustrojeno zapovjedništvo i divizion teških haubica i logistički vod u vojarni u Selskoj cesti. Zarobljeno je još topova, podignute su dvije nove teške haubičke bitnice i jedna s topovima kalibra 155mm. Nova postrojba postaje 11. mješovito haubički artiljerijski divizion (kraće 11. MHAD 203/155). Posade koje djeluju na gotovo svim ratištima svoje teške haubice nazivaju „bebicama“.

Porezna uprava građanima poslala važnu obavijest