"Sredinom 17. stoljeća razvoj stajaćih vojski i rast proizvodnje pratilo je i uniformiranje vojnih postrojbi.
Odore su identificirale vojnika i odvajale ga od ostatka stanovništva te činile dezerterima mnogo težim skrivanje među civilima. Čak i kad bi odbacio svoju odoru, dezerter je morao nabaviti drugu odjeću jer bi odjeven samo u košulju izazvao sumnjičavost vlasti. Odore su također služile kako bi se izbjegle prijevare tijekom novačenja i sprječavale da se lutalice ili civili infiltriraju u redove. Čak i u onim prigodama kada bi se vojnici premještali iz jedne pukovnije u drugu kako bi se zavarale vlasti tijekom novačenja, razlike u odorama služile su njihovu razotkrivanju. Praktični razlozi najvjerojatnije su bili odlučujući i u uvođenju odora u nizozemskoj vojsci. Isti se trend pojavio gotovo u cijeloj Europi tijekom ovog vremena, no neke su ga zemlje provodile učinkovitije te su uvođenjem stvarnih odora ili uniformi stvorili model koji će biti dalje oponašan.
Čini se kako je sredinom 17. stoljeća nizozemska vojska bila jedna od najdosljednijih u uvođenju vojne uniformiranosti u modernom smislu te su njezine karakteristike postale uzor za brojne druge vojske. U tom smislu, Ujedinjene Provincije (Nizozemska Republika, za razliku od španjolske Nizozenske, današnja Belgija, op. p.) bile su zanimljiv laboratorij u eksperimentu odvajanja vojne od civilne mode odijevanja."
Bruno Mugnai, Wars and Soldiers in the early reign of Louis XIV: The Army of the United Provinces of the Netherlands, 1660 – 1687, 163.
Ilustracije: Richard Knotel, nizozemska vojska 1650. - 1700.
Izvor: https://www.facebook.com/LaurusLeslaeana
