Austrija je 1809. godine u velikim bitkama kod Aspern-Eslinga, Wagrama i Znoima izgubila rat protiv Napoleona. Odredbama mira u Beču iz iste godine hrvatska vojna granica od mora do rijeke Save pripala je Francuskoj, od­nosno Napoleonovu Talijanskom kraljevstvu vicekralja francusko­p maršala Eugenea de Beau­marisa. U pripremama za pohod na Rusiju Napoleon je u njegovu dijelu negdašnje austrijske Vojne krajine dao podići 1. i 3. provizor­nu pješačku pukovniju.

U sastav 1. provizorne pukovnije ušle su po jedna bojna iz negdaš­nje 1. ličke i 2. otočke pukovnije, a u sastav 3. provizorne pukovni­je po jedna bojna iz 5. i 6. banske pukovnije. Obje su pukovnije s 3700 ljudi sudjelovale u kampanji na Rusiju 1812. godine iz koje se vratilo kuči 53 graničara 1. i 158 graničara 3. pukovnije.

Francuzi su svoje pješaštvo di­jeldi na borbeno linijsko i lako pješaštvo. Kako im sam naziv kaže, linijsko pješaštvo borilo se u crtama i kolonama te je činilo tri četvrtine francuskoga pješaš­tva. Obuka novaka trajala je tri tjedna za koje vrijeme su trebali savladati osnovne radnje na boj­nom polju.

Obuka lakih pješaka trajala je šest tjedana zato što se od njih očekivalo da uz poznavanje takti­ke linijskoga pješaštva savladaju i dodatnu obuku lakoga pješaš­tva. U svojoj osnovi linijski su se pješaci borili u gustim redovima rame do ramena, a laki na jednak način, ali i kao lovci koji se rapo­rede naširoko kao što danas rade lovci kada love divljač. Linijskim pješacima korak i raspored odre­divao je bubanj, a lakim pješaci­ma lovački rog.

Francuska pješačka bojna imala je šest kompanija, tzv. četiri središnje i dvije elitne krilne ili bočne. U linijskim bojnama sre­dišnje kompanije nazivane su linijskima, a bočne elitne kom­panije jednom grenadira i jed­nom voltižera. U lakim bojnama središnje kompanije nazivane sua bočne karabinjerima i takoder voltižerima. Svaka kom­panija imala je oko 150 ljudi. Naziv "grenadiri" dolazi od stasi­tih momaka koji su u 18. stoljeću bacali ručne bombe, odnosno "grenade", a "voltižeri" od spret­nih jahača koji su na konjima izvodili vratolomije. Karabinje­ri su nazvani prema preciznim puškama izolučenih cijevi. U francuskoj vojsci, kao i u osta­lim vojskama, nisu se više bacale bombe, voltižeri su bili pješaci, a karabinjeri su imali puške glatke cijevi kao i svi ostali pješaci. Francusko lako i linijsko pješaš­tvo nosilo je odore tamnoplave boje. Hrvatsko lako pješaštvo imalo je odore zelene boje prema uzoru na pješaštvo Talijanskoga kraljevstva. Laki pješaci imali su bijelu razlikovnu boju prepleta na čakou (kožnom pokrivalu za glavu), karabinjeri crvenu i volti­žerizelenu ili žutu. Na vrhu čakoa nošene su perjanice (fr. plume) u elitnim kompanijama i okru­gle "loptice" od vune (fr. pom­pom) u linijskim kompanijama. Pješaštvo u običnim linijskim i lakim kompanijama nosilo je na ramenima obične "naramenice", a elitnim hopte epolete.

Voltižer na ilustraciji nosi žutu plumu i zeleni preplet na čakou, zelene epolete sa svjetloplavim rubom, a razlikovna je boja odo­re žuta s tankim plavim rubom na ovratniku. Vezeni znak zelene boje lovačkoga roga nosi na do­njem dijelu kaputa (dragonera) brončani na kožnoj torbici za str­jeljivo, Na istim mjestima grena­diri su imali stiliziranu plamteču ručnu granatu crvene boje, a nijski pješaci samo na dragoneru slovo N.

Svi pješaci naoružani su francu­skim musketama kremenjačama M 1777.

Ukrajinci koji borave u Hrvatskoj uputili Vladi RH ova tri zahtjeva za olakšavanje njima i hrvatskoj ekonomiji