Ustrojavanje 1. gardijske brigade “Tigrovi” započeto je 5. studenoga 1990. u bazi Rakitje nadomak Zagrebu, gdje je ustrojena postrojba za posebne namjene. Utemeljenje Tigrova kao postrojbe za posebne namjene možemo smatrati začetkom obrambenog štita hrvatskog naroda i domovine.
Budući da ondašnji savezni zakoni nisu dopuštali postojanje republičke vojske, proces stvaranja postrojbi za posebne namjene započet u sklopu MUP-a RH trajao je do 12. travnja 1991. kada je predsjednik dr. Franjo Tuđman donio Odluku o osnivanju Zbora narodne garde, a 28. svibnja 1991. na stadionu NK Zagreb u Kranjčevićevoj ulici pred njime su postrojbe ZNG-a svečano prisegnule te su predstavljene hrvatskoj javnosti.
Postrojba za posebne namjene prerasla je u 1. brigadu ZNG-a koju čini šest pješačkih bojni. Bojne imaju lokacije i kodne nazive: Zaštitni bataljun “Tuškanac” do 28.8.1991. kada iz njega nastaje vojna policija; 1. pješačka bojna - Vrapče (ĆUK); 2. pješačka bojna - Rakitje (KOS); 3. pješačka bojna - Pionirski grad-pionirac (ŽUNA); 4. pješačka bojna - Kumrovec pa Petruševac (GAVRAN); 5. pješačka bojna - Vinica kod Varaždina (OBLAK), potkraj 1992. prerasli u 7. gbr; 6. pješačka bojna – Tomislavac (ORAO), po planinarskom domu na Sljemenu. U tom vremenu Tigrovi su vrlo uspješno izvršavali zadaće suzbijanja brutalne neprijateljske pobune, zavode javni red i mir od Pakraca do Plitvica gdje je poginuo prvi tigar Josip Jović, prva žrtva Domovinskog rata. Tigrovi hvataju Arkana i druge teroriste, uništavaju prvi neprijateljski tenk (Zoltan Hadrava) u Iloku, a istodobno čuvaju vitalne objekte u gradu Zagrebu.
Također, u isto vrijeme započinje ustrojavanje i popuna 1. A brigade ZNG-a dragovoljcima iz domovine i dijaspore. U dramatičnom procesu stvaranja Hrvatske vojske, 1. gardijska brigada “Tigrovi” imala je ključnu ulogu i dala izniman doprinos velikoj pobjedi u Domovinskom ratu. I za jačanja neprijateljske pobune i njezina pretvaranja u otvoreni ratni sukob tijekom ljeta 1991., 1. brigada izvršava ratne zadaće diljem domovine. Dijelovi postrojbe drže položaje u Novim Čakovcima, gdje su prvi put raketirani, Vukovaru, Dalju, Erdutu, Iloku, Đeletovcima, Tenji, a istodobno dio postrojbe nalazi se u Kostajnici, Glini, Petrinji, Kraljevčanima i Peckom. Potkraj ljeta 1991. Tigrovi uspješno sprečavaju spajanje banjalučkog s bjelovarskim korpusom na novogradiškom ratištu. Blokadom vojarni u Zagrebu, Dubokom jarku, Velikoj Buni, Bjelovaru i Varaždinu 1. brigada dolazi do veće količine naoružanja. Tada, uza šest pješačkih bojni ustrojava se i oklopna bojna (MUNGOS).
U jesen 1991. Tigrovi izvode prvu napadnu operaciju na novljanskom ratištu kada oslobađaju desetak sela u zaleđu Novske. U sudbonosnom vremenu od ljeta 1991. do međunarodnog priznanja RH “Tigrovi” su nanizali bezbroj briljantnih akcija koje su sasvim sigurno ubrzale odluku međunarodne zajednice za priznanjem. Potkraj travnja 1992. Tigrovi slamaju neprijateljsku ofenzivu na južnom bojištu, a u operaciji “Tigar” s ostalim postrojbama južnog bojišta oslobađaju Ston, Čepikuće, Slano, Trsteno, Zaton, Osojnik te deblokiraju grad Dubrovnik. Noću sa 20. na 21. listopada 1992. Tigrovi izvode pomorski desant na Cavtat i oslobađaju krajnji jug zemlje. Prva brigada ZNG-a preustrojava se 1993. u 1. gardijsku brigadu. Dio brigade sudjeluje u operaciji Maslenica na Velebitu, a dio na ličkoj bojišnici u području Kapele osigurava dostignutu crtu bojišnice. U rujnu 1994. postrojba je izvela vrlo zahtjevnu vježbu “Lonja-94” s temom brigada u napadu uz nasilno forsiranje rijeke. U operaciji “Bljesak” postrojba je sudjelovala na dobro poznatom terenu zapadne Slavonije gdje je 1991. vrlo uspješno ratovala. Sukladno Splitskom sporazumu, na livanjskoj bojišnici Tigrovi osvajaju planinski masiv Šator te u operaciji “Ljeto 95” sudjeluju u oslobađanju Glamoča.
U priželjkivanoj “Oluji” Tigrovi presjecaju “Krajinu” na pravcu Lička Jasenica – Saborsko – Slunj – Plitvice te 6. kolovoza 1995. izbijaju na državnu granicu sa BiH u Tržačkoj Rašteli i spajaju se sa 5. korpusom Armije BiH. Tijekom Domovinskog rata ime Tigrova gradilo je oko 11 000 pripadnika.
U vojarni Croatia u Zagrebu podignut je spomenik u spomen na 364 poginula, sudbina 8 nestalih još je uvijek nepoznata, 201 tigar prošao je torture neprijateljskih logora, a u izravnim borbama ranjeno je 1711 pripadnika. U 1. gardijsku brigadu dragovoljno je pristupilo 145 žena, a četiri su izgubile život za domovinu. Postrojba je iznjedrila niz generala HV-a: Darko Rukavina, Josip Lucić, Marjan Mareković, Ante Gotovina, Jozo Milićević… Za ratne uspjehe brigada i njezini pripadnici dobili su brojna priznanja i pohvale. Poslije Domovinskog rata, po standardima NATO-a, pristupa intezivnoj obuci i početkom 1996. kao pokusna postrojba usvaja novi sustav obuke po programu američke tvrtke MPRI-DTAP. Više pripadnika sudjeluje u međunarodnim vojnim misijama.
U siječnju 2003. Tigrovi se spajaju sa 9. gardijskom brigadom u novu postrojbu. Ime Tigrova sačuvala je danas jedna bojna u Petrinji koja djeluje u sklopu motorizirane brigade.
Tekst je prvotno objavljen u tiskanom izdanju časopisa u travnju 2011. godine.
Hvala im