Galipoljska bitka vodila se od travnja 1915. do početka siječnja 1916. godine te se smatra jednom od najdramatičnijih bitaka Prvoga svjetskog rata.
Bila je to ujedno i prva amfibijska operacija i jedina bitka Velikoga rata iz koje je Osmansko Carstvo izišlo kao pobjednik. Borbe su započele 1915. godine kada su sile Antante naumile zauzeti Dardanelski tjesnac koji povezuje Sredozemno s Crnim morem, i Carigrad, te izbaciti Osmansko Carstvo iz rata i uspostaviti pomorske veze sa svojom saveznicom Rusijom. Snage Antante pokušale su kroz Dardanele napasti prijestolnicu neprijateljskoga Osmanskog Carstva, Istanbul. Isprva su pokušavali kroz Dardanele pomorskim napadom osigurati prolaz ratnih brodova. Prolaz brodova onemogućavala su jaka turska utvrđenja i minske prepreke koje su Turci položili u tjesnacu, zbog čega je neslavno propao pokušaj nasilne penetracije tjesnacem. Poučeni neuspjehom, Britanci su razradili plan invazije na Galipolje kako bi kopnenim putem zaobišli obalna utvrđenja i minirani tjesnac te se probili do Carigrada, uspostavili kontakt s ruskom crnomorskom flotom i osigurali spoj Crnoga mora sa Sredozemljem. Snage Antante sačinjavale su trupe Britanskoga Carstva, dok je tursku vojsku predvodio Kemal Atatürk, kasnije utemeljitelj turske države te njezin prvi predsjednik, koji je svoj vojni ugled stekao upravo na bojnome polju kod Galipolja.
Vrlo zapaženu ulogu u obrani Galipolja imao je i šef njemačke vojne misiju u Turskoj, Liman von Sanders. Nakon silnih gubitaka propao je i drugi pokušaj Velike Britanije da izbaci Osmansko Carstvo iz rata. Ono što je trebao biti kratkotrajan pothvat pretvorilo se u agoniju koja je potrajala 259 dana i nije dala nikakvoga pozitivnog rezultata.
U Carigradu je pobjeda dočekana s velikim ovacijama i olakšanjem, a slavila se nekoliko dana. U borbama je poginulo više od 130 000 vojnika, od toga 87 000 boraca nekadašnjega Osmanskog Carstva.
Tekst je prvotno objavljen u rubrici "Vojnopovijesni vremeplov" tiskanog izdanja časopisa u siječnju 2020.
