Kada se vratio u Italiju, Fridrik je mnogo uspješnije ometao provedbu papinskih planova negoli je svladavao njegove saveznike u Outremeru. Papinska vojska pod vodstvom dvojice staraca, Ivana Brienneskog (Jean de Brienne) i kardinala Pelagija, koja je opsjela grad imena Capua, povukla se i raspala prije nego što je Fridrik krenuo osloboditi grad.
Ivan Brienneski našao se prisiljen pobjeći u svoju domovinu Champagne. Templari su platili visoku cijenu zbog svojega prkosa – carska vojska otela je njihove kuće na Siciliji, a sto muslimanskih robova, koji su radili za templare i hospitalce, vraćeno je Saracenima, a da nije nadoknađena šteta redovima. Fridrik je u Svetoj Zemlji ostavio u nasljedstvo slobodan Jeruzalem, koji je, međutim, zbog nepovoljnoga strateškog položaja ostao otvoren grad. Ostavio joj je i carsku upravu pod vodstvom maršala Rikarda Filangierija (Riccardo Filangieri), koja je neprestano ratovala protiv domaćih baruna u Palestini i na Cipru, a koje je predvodio Ivan Ibelinski (Jean d’Ibelin).
Titularni kralj Jeruzalema bio je Konrad, sin kraljice Jolande i Fridrika II., koji, iako je navršio potrebnu životnu dob, nije došao na Istok zahtijevati svoje pravo na krunu. Zato su je baruni zaplijenili, a Filangierija istjerali iz Tira. Vrhovni sud u Jeruzalemu izabrao je za regenticu ciparsku princezu Alisu, iako je kraljevstvom zapravo vladala oligarhija franačkoga plemstva koja je razvila strastveno i umalo fanatično zanimanje za zakon i zakonitost. Kršćansko plemstvo toga doba nije poznavalo običajni zakon i postupke, a u Latinskome Kraljevstvu njegovala se i cijenila vještina poznavanja zamršenoga ustavnog zakona.
U Outremeru nije postojalo sveučilište niti je bilo znanstvenika ili pismenih ljudi izuzev Viliama iz Tira (Guillaume de Tyre). A čini se da su se sve njegove intelektualne snage usredotočile na proučavanje zakona.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 4. svibnja 2019.