U ožujku 1185. godine umro je mladi gubavi kralj Baldwin IV. (Balduin IV.). Naslijedio ga je sedmogodišnji rođak Balduin V., sin njegove sestre Sibile iz prvoga braka s Williamom de Montferratom (Vilim Montferratski). Grof Tripolija, Raymond (Rajmond), koji je dotada bio „bailli“ (upravitelj ili namjesnik) kralja Balduina IV., sada je postao regent Balduina V.
U tome je svojstvu sklopio mirovni sporazum sa Saladinom, koji je trebao vrijediti četiri godine. Međutim, Rajmondu je prijetio gubitak vlasti kada je sljedeće godine umro i mladi kralj, ne ostavivši za sobom nasljednika. Na temelju oporuke Balduina IV. o nasljedniku su morali odlučiti papa, car i kraljevi Engleske i Francuske. Međutim, sudbina je latinskih kršćana u Svetoj Zemlji i toga puta ovisila o osjećajima jedne žene. Princeza Sibila, majka mrtvoga kralja, u to je doba bila udana za francuskoga viteza Guya de Lusignana (Guido Lusignanski). Njezin prvi muž, Vilim Montferratski, koji je iz Europe stigao u ulozi budućega kralja, umro je od malarije 1177. godine. Isprva se europske obitelji nisu mogle dogovoriti o tome tko će biti nasljednik jeruzalemskoga kralja, a Sibila je neko vrijeme razmišljala o udaji za lokalnoga baruna Baudouina d’Ibelina (Balduina Ibelinskog). No visoki kraljevski službenik Amalric de Lusignan (Amalrik Lusignanski), koji je bio ljubavnik Sibiline majke Agnes, imao je mlađega brata Guya (Guido).
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. rujna 2018.