Atlantski je zid otišao u povijest kao glavna obrambena linija atlantske obale tada okupirane Europe. Mreža bunkera i utvrđenih topničkih položaja s bodljikavom žicom trebala je odbiti napad brojčano superiornijeg neprijatelja, piše WHO.
Uz sve to, Hitler je zapovjedio da se utvrde i podmorničke baze uz obalu koje su tada bile mjesto početka svih atlantskih operacija nacističke Njemačke. Nacisti su promidžbom i propagandom pokušali prikazati da je zid neprobojan te da njemački narod vjeruje u mit sigurnosti obale Normandije. Iako je obrambena linija bila itekako snažna i velika, promidžba je svu tu veličinu još povećala nekoliko puta te stvorila sliku neuništive linije Europe od vrha Norveške do španjolske granice. Više od 600 000 francuskih radnika gradilo je obrambene linije na obali Francuske, u Nizozemskoj te pojačavalo postojeće tvrđave. Iako je izgrađeno puno dijelova obrambene linije, obrambeni zid nikada nije došao do svog planiranog potencijala. Gradnja, koja je trajala od 1942. do 1944. godine, nasilno je prekinuta zbog savezničkog iskrcavanja. Većina bunkera osvojena je kroz nekoliko sati.
Zahvaljujemo se našem čitatelju Dinetu Mikecu čije fotografije možete pogledati u fotogaleriji. Mikec naglašava kako je dio bunkera obnovljen, dok se dio bunkera i dalje nalazi pod žbunjem. U bunkeru veličine od deset kvadratnih metara, bilo ljeto ili zima, spavalo je 15 i više vojnika. Vrata bunkera zaključavala su se u osam sati navečer, a unutar nje nalazila se sauna. Nakon Dana D, sa strane kopna, bunkeri koji gledaju na unutrašnjost zemlje bili su obični improvizirani bunkeri čija je cigla zalivena cementom.
