Razvoj ASDIC-a, sada poznatog kao aktivni sonar, od presudnog je značaja za Bitku za Atlantik kao što je bio razvoj radara u Bitki za Britaniju. U oba slučaja Britanci su bili ti koji su napravili krucijalni proboj.
Činjenica da se zvuk vrlo dobro prenosi putem vode bila je dobro poznata tijekom Prvoga svjetskoga rata, a mikrofoni smješteni u vodu (hidrofoni) bili su korišteni kako bi osluškivali podmornice u to vrijeme. Prirodni šumovi i jeka također su bili detektirani korištenjem spomenute tehnike, ali Britanci su bili prvi koji su razvili usmjeravajući „zvučni projektor“ koji je radio zadovoljavajuće. Ključni razvoj predstavlja integracija ASDIC-a s dijagramskim pultom i oružjem u kompletni protu-podmornički ratni sustav. Za akronim ASDIC često se misli da on potječe od inicijalnih slova britanskog Savezničkoga Podmorničkoga Detekcijskoga Istražiteljskoga Komiteta („Allied Submarine Detection Investigation Committee“). To je davano kao službeno objašnjenje kada je sustav postao javan, ali sada se zna da je takvo objašnjenje konstruirano nakon jednoga događaja – nikada nije pronađen bilo kakav trag takvoga komiteta. Umjesto objašnjenja izgleda da je tijekom tajnoga razvoja toga oružja znanstvenicima bilo preporučeno da govore u kodiranoj formi kako bi izbjegli špijune da saberu bilo kakav trag spoznaje o tome. Tako je rad na zvučnom širenju (ultrazvučna tehnika) postao ASD-ics (anti-submarine detection-ics ili protu-podmornički detektor).
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. rujna 2022.
