Najveći dio Drugoga svjetskog rata vodile su se borbe za slabo naseljeno Nevesinje zbog njegova zemljopisnog položaja.
Zbog novonastalih vojnih i političkih okolnosti, Vrhovno zapovjedništvo Oružanih snaga Njemačke („Oberkommando der Wehrmacht“ – OKW) uspostavilo je aktivnu obranu zvanu „zelena crta“ s bočnim utvrđenjima Knin – Široki Brijeg – Mostar – Nevesinje kako bi štitili jugozapadni bok glavne crte bojišta radi povlačenja njemačke Skupine vojski E od napada Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ) i od mogućega iskrcavanja savezničkih snaga u Dalmaciji.
Borbe za Nevesinje trajale su od listopada 1944. do sredine veljače 1945. godine, kada su postrojbe NOVJ-a okončale njegovo zauzimanje. Odjeljenje zaštite naroda (OZNA), uz pomoć redovitih postrojbi NOVJ-a, imalo je naredbu uspostaviti revolucionarnu komunističku vlast metodom likvidacije nedužnoga civilnog stanovništva i zarobljenih pripadnika oružanih snaga Njemačke i NDH-a u tome mjestu.
U poraću 1945. godine postrojbe NOVJ-a, uz odobrenje OZNA-e, činile su masovna ubojstva zarobljenih hrvatskih vojnika s križnoga puta i ubacivali ih u Bišinu, mjesto zvano jama Novakuša, kod Nevesinja.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. veljače 2021.