Jedna od najtežih tema bilo kojeg rata ili sukoba su stradanja djece. Tako sam i ja pred sebe stavio težak zadatak napisati i predstaviti neke izloške iz fundusa muzeja vezano za ovu temu.
Ta stradanja ne moraju nužno biti fizička, dovoljno je „samo„ da dijete isprati oca ili majku u rat pa da to ostavi trajni „ožiljak„ na njemu, Na žalost, puno je takvih priča ispričano 90- ih godina te se svi sjećamo plavog kaputića, vrećica u rukama djece iz Aljmaša i Erduta, fotografija iz skloništa po raznim gradovima. Odrastajući u ratnom okruženju, rat je postao njihova svakodnevica i ma koliko se trudili uvijek se je sve vraćalo na rat. U skloništima su se pisale ratne pjesmice, crtali hrvatski vojnici i ozloglašeni avioni JNA, spaljeni domovi i uništena priroda. Igračke su postali plastični vojnici, drvene puške, omiljena boja je bila maskirna, a kada bi se roditelj ili susjed vratio s ratišta često se je tu našlo ispucanih „zolja„, čahura raznih kalibara i ostalih „suvenira„ od kojih su na svu sreću mnogi završili u muzejima.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. ožujka 2022.
