Grof Guidobald von Starhemberg, za vrijeme Rata za španjolsku baštinu, preuzeo je vrhovno zapovjedništvo nad habsburškom vojskom u Španjolskoj, gdje su Francuzi postizali značajne uspjehe.
Nakon poraza kod Almanze i gubitka Valencije, Leopoldov sin, budući car Karlo VI. (1711.-1740.), koji se nadao španjolskoj kruni, tražio je da se u Španjolsku pošalje princ Eugen Savojski. Kako je on bio zauzet na Rajni, stigao je Starhemberg s 8 000 vojnika 30. travnja u Barcelonu. U suradnji s engleskim zaovjednikom, lordom Stanhopeom, zabilježio je nekoliko značajnih pobjeda nad Francuzima (Almenar i Zaragoza). 1710. uspjelo je carskim snagama pod njegovim zapovjedništvom, nakon pobjede u bitci kod Zaragoze 20. kolovoza 1710. zauzeti i Madrid. Međutim, njegov položaj postao je gotovo neobranjiv nakon što je Luj XIV. poslao 14 000 vojnika u pomoć svom unuku Filipu. Starhemberg je imao oko 16 tisuća ljudi prema francuskih 20 tisuća. U prosincu 1710., Starhemberg, iako tom prilikom od Španjolaca prozvan “el gran Capitan” doživio je poraz kod Villaviciose pa se morao povući u Kataloniju. Bio je to porazan kraj habsburškim nadama i konačna pobjeda za Bourbone u Španjolskoj.
