Tijekom Domovinskog rata, posebno u prvom razdoblju do potpisivanja „Sarajevskog primirja“ (siječanj 1992.), mnoge su pojave svojom posebnošću izazivale pozornost. U nametnutom ratu daleko nadmoćnijem neprijatelju valjalo se suprotstaviti svim mogućim sredstvima za obranu. Hrvatski su se tehničari, inženjeri, a ponajčešće i sami vojnici na bojišnici u prvim mjesecima rata domišljali kako oružani otpor učiniti što učinkovitijim u uvjetima nestašice oružja i streljiva. Tako su, primjerice, istočno-slavonsko ratište štitili poljoprivredni avioni „Samostalnog zrakoplovnog voda“ pomažući izvidničkim misijama i napadajući agresora improviziranim bombama, takozvanim „bojlerima“.
Istodobno, oni koji su na zemlji, u ratnom paklu Vukovara odolijevali napadima već za vrijeme agresije postali su medijski znani po korištenju „Krešimira“, inovativnog oruđa kojim su se s automatske puške uz pomoć tromblonskog metka ispaljivale ručne bombe na daljinu. Srpskim vojnicima nije bilo jasno kako ih se ručnim bombama gađa s udaljenosti većih i od 200 metara te su zaključili da vukovarski branitelji nadnaravnu snagu crpe iz mješavine alkohola i droga, odatle i naziv „pijane ustaše“...
>>Hrvatska građanska i seljačka zaštita - oružana sila Banovine Hrvatske
Novi broj VP magazina za vojnu povijest pronađite od 5. studenoga na svim kioscima za samo 19,99 kn!
Mi smo se gotovo bez oružja uspjeli usprotiviti i to dobro preotiv 3. vojne tehnike u Europi, a to je zato što kada braniš svoj teritorij braniš ga sa srcem u odnosu na one koji napadaju!