Hrvatsko-češko društvo obilježilo je u ponedjeljak 27. svibnja 600. godišnjicu smrti najvećeg češkog vojskovođe Jana Žižke o kojem je predavanje održao predsjednik HČD-a, povjesničar i bohemist Marijan Lipovac.
Žižka je bio zapovjednik vojske radikalnih čeških husita tijekom husitskih ratova od 1419. do smrti 1424. Rodio se oko 1360. u Trocnovu u južnoj Češkoj u nižoj plemićkoj obitelji, rano je ostao bez oka, a kad je zbog materijalnih teškoća izgubio posjed postao je najamni vojnik. Oko 1414. bio je komornik na dvoru češkog kralja i rimsko-njemačkog cara Václava IV. u Pragu te se upoznao s učenjem češkog vjerskog reformatora Jana Husa koji je u svojim propovijedima i spisima napadao moralno srozavanje crkve i njenu svjetovnu moć te zagovarao povratak evanđeoskim korijenima. Husovo spaljivanje na lomači 1415. radikaliziralo je odnose između njegovih pristaša i crkvene hijerarhije. Jan Žižka bio je jedan od glavnih organizatora Praške defenestracije (izbacivanja katoličkih gradskih vijećnika kroz prozor) 1419., čime su započeli husitski ratovi koji su trajali do 1436. s ciljem da se iz Češke iskorijeni husitizam. Kao vojskovođa Žižka je odbio dva križarska pohoda koja je uz suglasnost pape na svoju domovinu Češku poveo rimsko-njemački car i ugarsko-hrvatski kralj Žigmund Luksemburški, iako je od 1421., gubitkom drugog oka, bio slijep. Jan Žižka unio je mnoge novosti u tadašnje naoružanje i vojnu taktiku u kojoj je važnu ulogu imalo korištenje mobilnih fortifikacija koje su zapravo bile sastavljane od seljačkih kola ojačanih daskama koje oklopljeni vitezovi svojim kopljima i mačevima nisu mogli probiti.
„Husiti su prvi u Europi počeli u većoj mjeri koristiti vatreno oružje pa je i riječ pištolj nastala od češke riječi pišťala što znači svirala, a radilo se o oružju koje je preteča današnje puške ili pištolja. I riječ haubica češkog je porijekla, a izvorni naziv glasi houfnice, od češkoga houf što znači mnoštvo. Husiti su naime prvi počeli koristiti artiljeriju za uništavanje žive sile, a ne samo za probijanje utvrda. Osim Žižkinih sposobnosti kao stratega i organizatora, ne treba zanemariti niti visok stupanj morala i motivacije kod husita koji su, za razliku od plaćeničkih vitezova, branili svoju zemlju i svoje pravo na slobodno ispovijedanje vjere. Dok su vitezovi bili naučeni boriti se jedan na jedan, husiti su se borili kao kolektiv, a u borbu bi ulazili s pjesmom, od kojih je najpoznatija Ktož jsú boží bojovníci (Tko su Božji bojovnici). Već njeni prvi taktovi bili su dovoljni da poljuljaju samopouzdanje križara i natjeraju ih u bijeg“, kazao je Lipovac. Jan Žižka nije bio poražen ni u jednoj bitci, a umro je pri opsadi utvrde Přibyslav tijekom pohoda na Moravsku 11. listopada 1424. Na čelu husitske vojske naslijedio ga je Prokop Veliki. Husitski ratovi završeni su 1436. sporazumom katolika i umjerenih husita kojima je priznato pravo na ispovijedanje vjere, no vjerski sukobi u Češkoj trajat će s većim ili manjim intenzitetom sve do početka Tridesetogodišnjeg rata 1620.
Jana Žižku Česi danas slave kao svog najvećeg vojskovođu, a 1950. na brdu Vítkov u Pragu, u gradskoj četvrti Žižkov, podignut mu je spomenik na konju, autora Bohumila Kafke, visok devet metara, po dimenzijama treći najveći konjanički spomenik na svijetu.
Lipovac je istaknuo da je Stjepan Radić u svojoj knjizi Češki narod na početku XX. stoljeća Jana Žižku prozvao „češkim seljačkim Napoleonom”, a podsjetio je i da je tijekom Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj postojala partizanska postrojba sastavljena od Čeha i Slovaka koja je nosila naziv Čehoslovačka brigada „Jan Žižka z Trocnova".
