Multifunkcionalnost je oduvijek bila osnovna misao vodilja u procesu konstruiranja što učinkovitijeg vojnog naoružanja. Vođen upravo tom idejom, a i nekim sličnim primjerima, austrijski vojni vrh odlučio se za uvođenje sasvim novog tipa hladnog oružja u neke svoje specijalizirane postrojbe.
Riječ je zapravo o kratkom, robustnom maču koji se osim za blisku borbu mogao iskoristiti i kao vrlo učinkovito oruđe za obavljanje čitavog niza specifičnih radova koji su se pojavljivali u okviru pojedinih konkretnih vojnih zadaća na terenu. Zapravo je dvojbeno radi li se ovdje o kratkom maču ili dugom nožu, ali takav tip oružja kod nas je najpoznatiji pod nazivom tesak, mada ga u stručnoj literaturi nalazimo pod čitavim nizom različitih imena: short sword, trench sword, cutlass, macheta, sidearm, dussack, tussak, tesak, seitenmesser, seitengewehr, faschinenmesser, pioniersäbel... Ovakav tip oružja koristile su u Prvom svjetskom ratu gotovo sve vojske svijeta u svojim inženjerijskim, izviđačkim, topničkim i drugim specijaliziranim jedinicama. Osim kao oružje, ovaj model se pokazao veoma funkcionalnim i kao alat za sječu drva, krčenje neprohodnih staza, kopanje rovova i slično. Stoga na pojedinim modelima nailazimo na poput pilice nazubljeni hrbat sječiva. Iako postoji bezbroj inačica osnovnih modela, ovdje ću se osvrnuti samo na nekolicinu onih najzastupljenijih u Habsburškoj Monarhiji. U samim počecima ispitivanja za novi inženjerijski tesak u periodu 1847./48. godine pojavio se i ovaj eksperimentalni model M.1847. koji prilično podsjeća na stare rimske mačeve - gladiuse. On po svemu sudeći nije zadovoljio vrlo stroga očekivanja vojnog vrha i stoga je najvjerojatnije zaustavljen još u eksperimentalnoj fazi.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. svibnja 2024.
