Dok su elitne formacije Waffen-SS-a, 1. SS Panzergrenadier-Division ‘Leibstandarte SS Adolf Hitler’, 2. SS Panzergrenadier-Division ‘Das Reich’ i 3. SS Panzergrenadier-Division ‘Totenkopf’, prolazile preobuku i reorganizaciju u Francuskoj u drugoj polovici 1942. godine, njemačke vojske u Rusiji našle su se pod pritiskom Crvene armije.
Njemačka ljetna ofenziva na jugu zaustavljena je u rujnu 1942. godine kod Staljingrada, a u listopadu iste godine obnovljeni njemački pritisak na Lenjingrad također doživljava neuspjeh. U studenome 1942. godine Sovjeti prelaze u protunapad kod Staljingrada i 23. studenoga u obruč zatvaraju njemačku Šestu armiju. Također, opet u studenome 1942. godine Crvena armija otpočinje s napadom i na središnjem sektoru bojišta. Kako se godina bližila kraju, situacija se za Osovinu sve više pogoršavala.
U siječnju 1943. godine sovjetske vojske prodiru u Ukrajinu, dok se trupe Wehrmachta povlače u zbrci nakon teškoga poraza njemačke vojske kod Staljingrada. Sovjetske snage započele su završnu fazu svoje ofenzive 14. siječnja 1943. kada se masovni napad srušio na raspršene njemačke, mađarske i talijanske snage ukopane uzduž rijeke Don. Postrojbe general-pukovnika F. I. Golikova i njegova Voronješkog bojišta te general-pukovnika N. F. Valutinova i njegova Jugozapadnog bojišta s velikom su se lakoćom probijale preko rastegnutih osovinskih snaga te su u dva tjedna prodrle 160 kilometara prema zapadu. Te sovjetske snage sada su kanile prijeći rijeku Donec, koja se nalazila na putu za Harkov, i strateški ključne prijelaze preko rijeke Dnjepar.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. svibnja 2022.
