Proizvodnja kaosa na Bliskom istoku i dalje se nastavlja. Petogodišnji rat doveo je Jemen u stanje fragilne države, no najnoviji događaji i „građanski“ rat uz sudioništvo vanjskih hegemona i sponzora dovode u pitanje postojanje Jemena kao države, ali i prijete eskalaciji bliskoistočne krize i možebitno regionalnom oružanom sukobu.
Jemenska je kriza još jedan empirijski dokaz koji potvrđuje uvide teorijske perspektive „kompleksne regionalne sigurnosti/regionalnog sigurnosnog kompleksa“ (regional security complex) koju su formulirali Barry Gordon Buzan i Ole Waver (Regions and Powers: The Structure of International Security, 2003). Teorija je usmjerena na istraživanje sigurnosti u geografski zaokruženim regijama. Prema teoriji, sigurnost je u središtu strateških promišljanja svakog od regionalnih aktera, pri čemu su to promišljanje i strateške akcije koje iz tog slijede usmjereni na druge regionalne aktere, a ne aktere izvan regije od kojih tek traže savezništva. Među akterima (državama) postoji snažna sigurnosna međuovisnost te sigurnosna interakcija. To znači da i ugrožavanja sigurnosti pojedinog aktera dolaze od strane drugog regionalnog aktera.
Druga bitna značajka tog koncepta jest dominacija transnacionalnih identiteta (religijski, etnički, lingvistički). Njihova politička i ideološka obojenost sigurnosni je izazov bliskoistočnim akterima. No, akcije bliskoistočnih država nisu umjerene na supstancijalne reforme u odnosu na identitetske izazove, već na sekuritizaciju ugrožavajućih identiteta koji su označeni sigurnosnom prijetnjom egzistencijalnog karaktera.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. listopada 2019.
