Godine 1991. u Hrvatsku se vojsku uvodi čin bojnika kao prvi čin viših časnika, između činova satnika i pukovnika. Časnici koji su u JNA ili TO imali čin majora prevedeni su u čin bojnika, a istodobno se naziv postrojbe “bataljon” ili “bataljun” mijenja u “bojna”. Međutim, iako se u nekoliko navrata nastojalo javnost uvjeriti u suprotno, nazivi bojnik i bojna nikada se u hrvatnisu koristili u značenju vojnoga čina, odnosno naziva vojne postrojbe te je ovo još jedan primjer brzopletog i nespretnog uvođenja novoga nazivlja u oružane snage RH. Prema nekoliko članaka koji su objavljeni u časopisima Hrvatski vojnik i Čakavska rič 1991. i 1992. godine postoji stara hrvatska legenda koja govori o nazivima i oznakama činova hrvatske sredjevjekovne vojske. Prema toj legendi, zapisanoj tek 1954. godine, postojalo je čak 15 činova, a riječ bojnik javlja se kao temelj za četiri naziva čina – bojnik, vijorni bojnik, trobojnik i vijorni trobojnik. Već smo u prvom nastavku razjasnili da činovi do 18. stoljeća uopće nisu postojali, pa tako ni oznake činova, a treba još jednom istaknuti da ni velike srednjevjekovne europske vojske nisu imale tako razvijen sustav naziva dužnosti (jer činova nije bilo). Hrvatski dokumenti, bilo na hrvatskom, njemačkom ili latinskom jeziku ovakav ili sličan sustav uopće ne spominju.
Nastavak teksta pročitajte u novom broju VP magazina!
