OPIS IZLOŽBE
Izložbu su činile dvije povezane cjeline, prvu čini 19 slika Ante Brešića Mikulića pod nazivom ''Dekonzervacija 1914.'', dok drugu 7 likovnih radova Maje Orlovčić pod nazivom ''Atmosfera nepoznatog''. Radovi su izlagani u razdoblju od 28. lipnja do 02. srpnja 2014.g. u galeriji Morića han, Sarači 77, Barščaršija, Sarajevo (BiH). Blizina izložbe mjestu atentata u Sarajevu i sam dan otvaranja čine izložbu svojevrsnim ''site specific'' prostorom. Izložba je održana u autentičnom Bosankom prostoru Morića hana, prosječni broj posjetitelja po danu iznosio je 300-400 ljudi, većinom stranaca (turista). Od značajnijih posjetitelja izdojio bih glavnu kustosicu fotografije Imperial war museum-a u Londonu Hilary Roberts i prof.Dr. Aliye F. Mataraci iz Međunarodnog Sveučilišta u Sarajevu.
''Dekonzervacija 1914.''
Atentat na prijestolonasljednika i nadvojvodu Franju Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju 28. Lipnja 1914.g. u Sarajevu od strane atentatora Gavrila Principa iz Mlade Bosne uzet je kao povod za obračunavanje tadašnjih velesila u prvom uistinu svjetskom sukobu. Po broju zaraćenih strana, masovnoj industriji i broju poginulih predstavlja, najveću do tada, katarzu čovječanstva. Ishod samog rata vidljiv je u nastavku kroz još veći drugi svjetski rat 1939.-1945., a same posljedice se čak i danas odražavaju u pojedinim dijelovima Europe. Nakon samog atentata i njegovih uzroka duboko povezanih u suprotnim viđenjima rješavanja južnoslavenskog pitanja kroz srpski iredentizam i K.u.K. trijalizam, ubrzo već tokom rata dolazi do laganog zaborava, koji rezultira time da u posljednje dvije godine rata većina vojnika niti ne zna za izvorni povod ratu. U vrijeme 1920-ih godina ponovno se oživljava taj događaj, te se uz njega postavljaju diktirani uzroci i razlozi koji su dirigirani željom i viđenjem pobjedničkih sila. U to vrijeme nestaje raniji mučenički prikaz Franje Ferdinanda i Sofije, te se stvara kult herojstva i mučeništva oko grupe atentatora predvođenih djelom Gavrila Principa. Takvo viđenje se konzervira i službeno tumači sve do danas.
Konzervacija lat. conservatio-čuvanje, očuvanje, održanje.
Prateći vrhunac cikličnog povijesnog događaja kroz njegovo obnavljanje u vidu stogodišnjice, susrećemo se s očuvanim viđenjem događaja iz 1920-ih godina. Ta svojevrsna konzervacija u današnjem vremenu preispitivanja prošlosti izaziva potrebu za povijesnim revizionizmom. Za razliku od revizionizma koji zahtjeva novo tumačenje, radovi se bave deokonzervacijom, znači preispitivanjem samog procesa izbora fotografija, filmskih snimaka i slika izabranih za službeno tumačenje atentata 1914. Izvori za slike su utemeljeni na fotografijama i filmskim prilozima u sekvencama od dva do tri kadra, što daje jedinstven pogled naspram izvornika. Sve slike su rađene kroz likovni eufemizam, koji je namjerno potenciran kako bi se izbjegao subjektivniji i više naracijski prikazan likovni disfemizam, te vlastito tumačenje događaja kroz pojedine povijesne fragmente. ''Pošto je svaka fotografija tek fragment, njena moralna i emocionalna težina zavisi od toga gdje je postavljena''(1). Stoga radovi nastali na temu stogodišnjice predstavljaju svojevrsno svjedočenje procesa konzervacije 1914.g., a svojim propitkivanjem (dekonzervacijom) daju zaseban i kolektivan prikaz. Sam trenutak atentata 28. Lipnja 1914.g. nije prikazan, već se naglašava kroz događaje koji su trenutno i daleko prethodili njemu, također trenutne i kasnije posljedice nakon njega u rasponu od 1894.-1939.g., što omogućuje radovima da stvaraju realniji prikaz događaja i kasnijeg izbora fotografskih i filmskih izvora za povijesno tumačenje, čija vjerodostojnost se uvijek dovodi u pitanje, slično fotografiji Smrt vojnika Roberta Cape, te se postavlja zaključak da fotografska snimka nije dokaz povijesti jer je i sama povijesna (2)
Izvori korišteni za likovnu kompoziciju su iz Hrvatskog državnog arhiva (HDA), Hrvatskog povijesnog muzeja (MPM), Österreichischen Staatsarchiv (OSA) i Jugoslavenska kinoteka RS (JKRS).
1 Susan Sontag, ''Esej o fotografiji'' str. 91
2 Peter Burke, ''Očevid, upotreba slike kao povijesnog dokaza'' str. 21
Ante Brešić Mikulić rođen 01. srpnja 1987.g. u Zagrebu. 2006.g. završava slikarski smjer u srednjoj Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Od 2010.g. redovno studira na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na slikarskom odsjeku u klasi profesora Igora Rončevića.
Izložbe i radionice:
2014.g.
- Izložba ''Dekonzervacija 1914'', galerija Morića han, Sarajevo
- Izložba za drugo izdanje časopisa ''Obnova'', Matica Hrvatska, Zagreb
- Skupna izložba ''Neue Kroatische kunst 4.'' Atelier Monika AKC MEDIKA, Zagreb
2013.g.
- Skupna izložba ''Oni dolaze'' Art caffe Divas, Zagreb
- Skupna izložba ''Neue Kroatische kunst 3.'' Atelier Monika AKC MEDIKA, Zagreb
- Skupna humanitarna izložba ''Za Grgu'' galerija Greta, Zagreb
- Radionica scenskog slikanja HNK, Zagreb
- ''Art Depo'' kreativna radionica oblikovanja od otpadnog materijala, Zagreb
2012.g.
- Skupna izložba ''Neue Kroatische kunst 2.'' Atelier Monika AKC MEDIKA, Zagreb
- Radionica scenskog slikanja HNK, Zagreb
Predavanja:
- Predavanje ''Kulturna politika hrvatske države: praksa i alternativa'' Matica Hrvatska, Zagreb 2012.g.
- Predavanje ''Kulturni utjecaj antifašizma, između mita i stvarnosti'' Marica Hrvatska, Zagreb 2011.g.
Postignuća:
2013. – Rad ''Novembarska događanja i SHS'' izabran od komisije ALU za najbolje studentske radove 2012/2013 ak. godine
