Drugi libanonski rat koji je trajao od 12. srpnja do 14. kolovoza 2006. godine, jedan je od najčešće spominjanih suvremenih primjera kad se govori o hibridnom ratovanju.
Timothy McCulloh navodi da je rat između Izraela i Hezbolaha prva instanca hibridnog ratovanja te je upravo zbog toga ovaj rat „nulta točka” za većinu teoretičara koji se bave hibridnim ratovanjem i hibridnim organizacijama. Rat između Hezbolaha i Izraela odvijao se na drugačijem zemljopisnom području od rata iz prethodne studije slučaja, ali i u drugom razdoblju, a u njemu je sudjelovao Hezbolah kao netipičan sudionik rata. Isto tako, bitno je napomenuti da Libanon i Izrael nisu dio ideoloških podjela proizašlih iz Hladnog rata, te je ova studija slučaja između ostalog izabrana i da bi se osporile eventualne poveznice „hibridnog ratovanja” s hladnoratovskim poretkom. U ovom ratu došlo je do velikih razaranja u obje zemlje, što je dovelo do raseljavanja više od 1 200 000 civila s obje strane granice. Rat je završen 34 dana nakon njegova početka, kada je 14. kolovoza 2006. stupio na snagu prekid vatre. Iako su oba ključna aktera u ratu (država Izrael i libanonska politička stranka i paravojna organizacija Hezbolah) objavile svoju pobjedu, najveće ljudske i materijalne gubitke pretrpio je Libanon na čijem području se rat odvijao. Pozornost međunarodne zajednice i političkih i vojnih teoretičara privukao je upravo Hezbolah, koji je kao zanemariv akter u vojnom smislu i u usporedbi s moćnom silom Izraelom, koristeći nekonvencionalne metode u kratkom periodu trajanja rata polučio neočekivane rezultate.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. prosinca 2022.
