Uvjeta života u koncentracijskim logorima danas se sjećaju samo rijetki, oni koji su ih srećom preživjeli. Iako postoje zapisi, fotografije i snimke, teško je i zamisliti koliko je mračan bio jedan dan u takvome užasu.
Mađarska drama iz 2015. godine „Saulov sin“ donosi nam najbliže tomu što trenutno možemo doživjeti. Snimljen hrabro i bez lažne sentimentalnosti, uz izvanrednu redateljsku tehniku, moglo bi se reći da je ovaj film prije svega iskustvo koje će rijetko koga ostaviti ravnodušnim, a dojam se stvara kroz samo jednoga lika na beznadnome zadatku.
Za vrijeme čišćenja plinske komore mađarski židov Saul Ausländer (izvrsni Géza Röhrig) pronalazi dječaka na samrti. Dječak vrlo brzo umire, a Saul tvrdi da je to njegov sin te se odlučuje na nemogući pothvat: pokopat će dječaka uz tradicionalni židovski obred. Iako mu sva pravila i zdrav razum govore da to nije moguće, Saul je odlučan u svome naumu da dječaku, a na neki način i sebi, pruži konačni mir. Nakon što je 2015. godine poharao sve filmske festivale od Cannesa (gdje je osvojio „Grand Prix“) do Toronta, „Saulov sin“ je 2016. godine dobio i konačno međunarodno priznanje u vidu Oskara i Zlatnoga globusa za najbolji strani film. Istodobno izuzetno napet i ponekad težak za gledanje, „Saulov sin“ je fantastično filmsko ostvarenje koje se ne zaboravlja lako.
Koncentracijski logor Auschwitz 1944. godine vjerojatno je bio najgore mjesto na Zemlji na kojemu ste se mogli naći u tome trenutku, ali upravo je on središte radnje. Saul Ausländer samo je jedan od mnogih nesretnika koji su završili na tome mjestu, no on ima mrvicu više sreće jer je njemu „darovano“ par mjeseci života više. On pripada skupini radnika zvanih „Sonder- kommando“, koji su zaduženi da se rješavaju tijela stradalih u plinskim komorama.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. rujna 2019.
