Tko je mogao spasiti Svetu Zemlju? Zbog suparništva u zapadnoj Europi između papinstva i cara Fridrika, svjetovni prvak kršćanskoga svijeta nije mogao preuzeti ulogu spasitelja. U svakome slučaju, Fridrik je vjerovao da njegovi neprijatelji u Palestini, osobito templari, sami snose krivnju za svoju gorku sudbinu jer su prekršili njegov pomno zamišljen mirovni sporazum s Ajubidima u Egiptu.
Samo je jedan europski vladar bio u situaciji povesti novi križarski rat. Bio je to francuski kralj Luj IX. igrom sudbine, ili pak slučajnosti, iste godine kada se dogodio tragičan poraz kod La Forbieja, Luj je obolio od groznice, vjerojatno prouzročene malarijom. Osjećao je da mu se bliži kraj pa je odlučio da će, oporavi li se, uzeti križ. U očima zapadnoga kršćanstva križarski pohod Luja IX. od 1248. do 1250. godine pokazao se jednim od znamenitih događaja 13. stoljeća. Taj je neuspješan vojno-diplomatski pokušaj velike zapadnoeuropske sile da osvoji Egipat pospješio slom Ajubida, potaknuvši uspon vojne elite profesionalnih turskih ratnika-robova, mameluka, na političku vlast umjesto njih.
Poraz najprofesionalnije ustrojene i najbrižljivije financirane među svim križarskim vojnama na Istoku, kršćansku je strategiju na Bliskome istoku sveo na beznadne pokušaje podupiranja ostataka franačkoga kraljevstva u Palestini. Nova su politička stremljenja u regiji prepoznata u nastojanjima uspostave diplomatskih odnosa s nadirućim Mongolima, što je dodatno Zapadu otvorilo pogled na prethodno bajoslovne zemlje onkraj Kaspijskoga mora.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. lipnja 2019.
