Pojavom industrijske revolucije razina zagađenje u brojnim europskim gradovima naglo je skočila. Gotovo paralelno s njom, javljaju se i brojni pritisci i zahtjevi prema vladama i industrijalcima za zaštitom zdravlja ljudi i okoliša.
Takvi i slični pokreti mogu se smatrati prvim modernim primjerima onoga što danas definiramo kao ekologija, odnosno ideološki pokret koji za cilj ima zaštitu ekosustava, sprečavanje ili uklanjanje posljedica globalnoga zatopljenja, zagađenja te očuvanje životinjskoga i biljnoga svijeta, kao i njihovih prirodnih staništa. U početku, zagovaratelji ekoloških ideja bile su osobe i pojedinci koji su pružali otpor postojećim ekonomskim, kolonijalističkim i ekspanzionističkim vizijama različitih vlastodržaca u Europi i šire, a s ciljem zaštite zdravlja ljudi i prirode. Povijest 20. stoljeća pokazala je da su se brojni pokreti za zaštitu zdravlja i okoliša izravno sukobljavali sa službenim geopolitičkim vizijama država i međunarodnih organizacija.
Tradicionalno, geopolitičke vizije nastajale su s pozicija političke, ekonomske, vojne i kulturne moći. Ovo snažno oružje u rukama nacionalnih moćnika i njihovih saveznika koristi se kao sredstvo za društveno-prostornu kontrolu. Nacistički pokret tako je iskoristio ekonomsku krizu da bi došao na vlast i ostvario ovaj vid kontrole ne samo u Njemačkoj, nego i šire, a sve to s pozicije moći i uz pomoć nacističke geopolitičke misli koja se u duhu toga vremena činila prihvatljivom širokim narodnim masama.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. lipnja 2021.
