Naslovnica

Kulturno-povijesni roman o zlu i dobru

Antifašisti, a ne samo komunisti, pobijedili su Hitlerov kukasti križ i Mussolinijev fascio, ali zlo nije pobijeđeno. Pobjednici su „pod petokrakom“ upotrijebili iste metode kao fašizam.
19. svibnja 2021. u 10:04 2 komentara 451 prikaza
Foto: Despot Infinitus

Roman „Pula na Pola“ je kulturno-povijesni roman ne samo o Istri, nego o čitavoj Hrvatskoj. To je roman o zlu i dobru. Njegova radnja događa se u zemlji „koja se odavno nalazi na seizmički aktivnom tlu.

ZANIMLJIVOST Markgrof Ludwig Wilhelm von Baden - Baden - "Turski Luj" (1655.-1707.)

Do 1941. godine kod većine pučanstva, a i dobrog dijela inteligencije, prevladavala je radićevska ideologija“, ističe prof. dr. sc. Josip Županov, te nastavlja: „Kad se raspala prva Jugoslavija, instalira se ustaštvo kao službena ideologija. Ustaštvo smjenjuje komunistička ideologija…“ Antifašisti, a ne samo komunisti, pobijedili su Hitlerov kukasti križ i Mussolinijev fascio, ali zlo nije u potpunosti pobijeđeno. Štoviše, pobjednici su, ne svi, nego dijelovi „pod petokrakom“, nakon obračuna s fašizmom upotrijebili iste metode kao fašizam: separacije, likvidacije, kolone ratnih zarobljenika s civilima, diktaturu za postizanje „viših ciljeva“… Metode iste, a drukčija simbolika. Komunističke vlasti ponašale su se po modelu „tko nije s nama je protiv nas“. U sklopu toga odvijala se osveta prema Talijanima-fašistima za sva zla koja su Istranima, odnosno Hrvatima, učinjena za vrijeme dominacije talijanske vlasti u Istri, i to kako prije uspostave fašizma tako i za vrijeme njegova trajanja te nakon toga.

Sličan odnos bio je i prema nevinim, normalnim i dobrim Talijanima-nefašistima. Zbog agresivne i brutalne talijanske „kulturne“ okupacije, odnosno sustavne i nasilne talijanizacije, dogodio se egzodus Istrana odnosno Hrvata u ostale dijelove tadašnje Hrvatske. O tome kako su talijanske vlasti gledale na Hrvate u Istri, između ostalih, pokazuju trojica autora. Naime, Bernardo Benussi, uz De Franceschija i Carla Combija, smatra da su „Slavi/Slaveni“, a to su današnji Hrvati, „narod bez povijesti, bez pamćenja, bez pismenosti i kulture, bez institucija i da su dobri divljaci te ljudi dobre duše i da se slavenski puk može civilizirati jedino ako prihvate talijansku kulturu i talijanski jezik, dakle postanu Talijani“.

Ideologije, desne i lijeve, služile su vođama da se prema građanima odnose kao prema podanicima, da ih drže podijeljenima i da njima vladaju. Istra je bila dio takve stvarnosti, odnosno takvoga zla. Sve što se događalo bile su posljedice ideološko-političkih tsunamija. Može li to biti prethodnica novomu tsunamiju u obliku „nove Vargarole“? Ivan Pletikos, autor ovoga romana, ne kaže izravno da je to moguće, ali upozorava da „orobljavanje sjećanja kroz zabrane i laži vodi u konclogor budućnosti iz kojeg nema izlaza“. U biti, Pletikos opisuje ono što nije poznato u vezi „slučaja Vargarola“ te ono što se jednostrano i iskrivljeno prikazuje kao „istinu“. Osim što opisuje ono što se događalo nakon Vargarole, poznato kao Goli otok, Pletikos opisuje i ono što joj je prethodilo: … „bijesno divljanje mržnje“. Na oltar zloga podnesene su stotine tisuća nevinih ljudskih života, a unesrećeno je mnogo, mnogo više. Mnogi koji su na ovaj ili onaj način bili dio toga bijesnog ubilačkog stroja neće se htjeti sjećati. Upravo zbog Mira (op. Miroslava Bulešića) i zbog mira u sebi, zbog oprosta i pomirenja, ja (op. autor romana) neću zaboraviti te godine, godine grijeha u sebi i oko sebe, te dodaje: Pritom znam da će svaka riječ istine kojom se otimaju zaboravu te godine za zaborav biti ukršteni mač u borbi sa zlom. Jer zli u svijetu ne vlada samo svojim vrućim i oštrim oružjem ubitačnog bijesa i mržnje. To oružje on koristi dok ne ovlada. A kad zavlada, koristi svoja meka i hladna oružja“: laž, cinizam i zaborav. Ovim riječima autora romana treba dodati: te – „briše identitet“, tj. provodi nasilno potalijančivanje u Istri između 1919. i 1945. godine. To je u knjizi „Izbrisani identitet“ opisao Paolo Parovel (u Hrvatskoj je knjiga tiskana 1993. godine). U tome smislu podnaslov ovoga romana mogao bi biti: „Prije i nakon Vergarole ili Roman o zlu i dobru“. Čitatelj romana, osim što upoznaje složenu prošlost, može shvatiti što bi njezino ponavljanje, u bilo kakvomu obliku, zna[1]čilo za Istru i čitavu Hrvatsku, pa i šire. U biti, čitatelj ima dojam kao da se pred njim vrte kadrovi izvrsno režiranoga filma snimljenoga na temelju stvarnih događaja. Međutim, kraj filma je s jedne strane “happy end”, a istodobno je i njegova suprotnost, tj. “bad end”. Drugim riječima, etnička, kulturna odnosno nacionalna pripadnost, koja je temelj ljudskosti i moralnosti, nerijetko potiče ponašanje koje je suprotno tomu.

IZ NOVOG BROJA Austrougarski zarobljenici u Crnoj Gori prema popisima gubitaka ("Verlustlisten") 1914.-1916.

U tome smislu autor nema jedna mjerila za “našu” etno za[1]jednicu, a druga za “njihovu”. Nemoralno i neetično ponašanje ne opisuje samo kod “njih”, nego i kod “nas”. Zapravo, uvjerava nas da jedinoga, pravoga i neokaljanoga pobjednika nema. Ali i to da su, na različite načine i u različitim segmentima, svi gubitnici. Roman ima svoju iznimnu kulturno-povijesnu te politološku, sociološku, filozofsku, moralnu i etičku vrijednost. Naime, autor analizira stanje duha tadašnjega stanovništva i njihov odnos prema strancima. U zbilji jedan te isti stranac može biti i neprijatelj i prijatelj. To se odnosi, primjerice, na Nijemce koji su došli u Istru kao neprijatelji i okupatori. Međutim, na mikro razini između nekih Nijemaca i nekih domaćih ljudi osim neprijateljstva razvilo se i prijateljstvo, razumijevanje i suradnja. Međutim, pojedinci koji su se nametali kao jedini zaštitnici lokalnoga stanovništva (kao što to rade suvremeni političari) poticali su neprijateljstvo prema svim Nijemcima zajedno i svakomu pojedinačno po modelu – svi su oni zločinci! Sličan odnos bio je i prema Talijanima. Značenje romana je u činjenici što osvjetljava potpuno ideolo[1]gizirano, iskrivljeno i po naravi mračno razdoblje prije i za vrijeme rata, ali i nakon rata, i to kao razdoblje u kojemu se rat nastavio na drugi način: u Puli, Istri, Hrvatskoj i šire. Već zbog same činjenice što se i danas radi o tabu[1]temama, tj. ne samo o zločinima Nijemaca i Talijana, nego i partizanskim odnosno komunističkim zločinima, vrijedno je što je ovaj roman ugledao svjetlo dana.

 | Autor : Despot Infinitus Foto: Despot Infinitus

ZANIMLJIVOST Ferdinand Gobert von Aspremont-Lynden, vojni upravitelj Osijeka i Beograda IZ NOVOG BROJA Džep kod Demjanska - Eickeovi ljudi na smrtonosnoj kušnji IZ NOVOG BROJA "EU Integrated Resolve 2020": Prilika za učenje lekcija o upravljanju krizom?
  • papaki6946:

    Počnite raditi kod kuće s Googleom! To je daleko najbolji posao koji sam imala. Prošle srijede nabavio sam potpuno novi BMW otkako sam dobio ček na 6474 dolara - prošla su 4 tjedna. To sam započeo prije 8 mjeseci i ... prikaži još! odmah sam kući donosio najmanje 77 dolara na sat. Radim putem ove veze, idite na početnu karticu za više detalja ... www.Go2bank1.com

  • Istranka:

    Ivane pročitala sam u jednom dahu! Prepuna emocija, samo kažem predobro, predobro, savršeno, Toplo, ljudski napisano, ispunjeno emocijama koje su proživljavali ljudi u tom paklu rata, kada se ruše sve moralne i ljudske barijere, kada zlo izlazi u svojoj punini ... prikaži još! iz čovjeka, kada su u svojoj zloći počinili najgore zločine bez imalo grižnje savjesti, uspio ste opisati svu bijedu ljudi, koji su iskoristili komunističku ideologiju da bi se pokazali , kao najgori ljudski šljam! Usporedba sa Hansom je pun pogodak! Jasna je distinkcija između Hansa, i Nina Prikodražanina , Hansa koji je ustvari okupator, ali je ostao čovjek i Nina koji nikada nije bio čovjek i koji je bez grižnje savjesti skrivio smrt mladih ljudi, još dječaka.i to iz svojega naroda. To je ustvari i bio modus operandi partizana, koji su krivi i za Gajanu, i za Šajine, Bokordiće i sela po Ćićariji, jer su napadali njemačke vojnike kako bi izazvali odmazdu i onda se pojavljivali kao osloboditelji. Kroz tako realne i slikovite opise likova prikazano je cijelo jedno povijesno vrijeme južne Istre i Pule. Meni tako bliski kraj, koji je dio i mog odrastanja, od Cokuni, Šegotići, Pavićini i Kavrana do Muntića i Pule, opisan je u svoj svojoj punini prikaza mentaliteta ljudi, njihovih običaja i načina poimanja života i odnosa prema drugim ljudima. Tako su mi bliski likovi poput Lucije koja me podsjetila na moju tetu Olgu Grabrović iz Muntića, koja se udala za Antona Kuhara koji je bio oličenje zla kao i vaš Nino Prikodražan.I z