Južnotirolsko (Planinsko) bojište bilo je jedno od najtežih i najsloženijih bojišta na Talijanskome bojištu. Za talijanske oružane snage to je ključna karika obrane: ako ga protivnik osvoji, stvorit će iznimnu prednost za ulaz u venetsku ravnicu i izbiti na jadransku obalu. Talijani su puno ranije uočili stratešku važnost Monte Grappe, osobito zbog namjera da se protivničke snage spuste iz Tirola prema moru, što je bio jedan od austrougarskih planova.
Talijansko preventivno utvrđivanje Grappe počelo je već tijekom 1916. godine u vrijeme trajanja Dvanaeste bitke na Soči. Crta obrane na južnome rubu masiva već je uglavnom bila dovršena i oslanjala se ponajprije na moćno naoružanu podzemnu tvrđavu na samome vrhu Mt. Grappe. Nju će braniti najelitnije talijanske postrojbe i o njihovoj snazi i sposobnostima ovisit će budućnost daljnjih operacija i konačan uspjeh u ratu.
Tijekom zime i ljeta 1918. godine na šire područje Asiaga (Južni Tirol) s Istočnoga bojišta pristigla je glavnina hrvatskih postrojbi. Zagrebačka 42. domobranska pješačka divizija (u njezinu su sastavu hrvatske 25., 26., 27. i 28. domobranska pješačka pukovnija) – dolazi u Skupinu vojski Conrad u veljači 1918. godine. U sastavu je ove divizije i 26. domobranska pješačka pukovnija iz Karlovca, s 3. bojnom iz Gospića. Treba napomenuti da je 79. pješačka pukovnija iz Otočca stigla na područje Južnoga Tirola tijekom proboja kod Kobarida u jesen 1917. godine.
Dana 15. lipnja 1918. 42. domobranska pješačka divizija (DomPD) u sastavu je 13. zbora / 11. vojske, a 79. pješačka pukovnija u 95. pješačkoj brigadi iz sastava 48. pješačke divizije (15. zbor iz sastava 11. vojske). U to su vrijeme „Jelačićevci“ bili u zbornoj pričuvi.
Lipanjske bitke na Jugozapadnome bojištu još su uvijek jedna od kontroverznih odluka austrougarskoga vojnog vrha.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. travnja 2019.
