Mir koji je sklopljen između Habsburške Monarhije i Osmanskoga Carstva 1664. godine trebao je za dvadeset godina osigurati predah objema silama.
Potpisan u mađarskome gradu Vasváru (njemački Eisenburg), zapamćen kao sramotan i nedoličan od strane ugarskoga i hrvatskoga plemstva, koje se nadalo vođenju oslobodilačkoga rata nakon sjajne pobjede nad Osmanlijama kod St. Gottharda 1. kolovoza iste godine, dao je caru Leopoldu I. vremena da se okrene drugim brigama koje su ga zaokupljale, u prvome redu problemu španjolskoga nasljeđa.
Međutim, kako je vrijeme odmicalo i dogovoreni se mir polako približavao svomu isteku, u Beč su počela stizati zabrinjavajuća izvješća iz Porte od carskih izaslanika. Grof Albert Caprara izvještavao je cara da se Osmanlije posve sigurno pripremaju za novi rat i da neće čekati da istekne dogovoreno trajanje mira. Bio je dobro upućen u događaje na osmanskome dvoru i znao je da ratoborni veliki vezir Kara Mustafa ima veliki utjecaj na sultana Mehmeda IV. te da mu neće biti problem, unatoč neslaganju drugih vezira, nagovoriti ga da pokrene novi ratni pohod. U skladu s time Caprara je slao molbe caru Leopoldu da više pozornosti pokloni odnosima s Osmanlijama te da pokuša zaključiti mir s njima ako je to moguće. U slučaju da se to ne ostvari, bilo je nužno, smatrao je grof, pri[1]premiti se za rat i pokušati postići nekakav dogovor s francuskim kraljem koji je ponovno izvršio invaziju na Rajni.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. ožujka 2021.
