U povjesnici Domovinskog rata ostala su poznata dva velika proboja hrvatskih branitelja i civila iz opkoljenih gradova pred padom. Najčuveniji i literarno najviše obrađivan je proboj niza skupina iz Vukovara u studenome 1991. godine. Drugi proboj izvršen je iz Hrvatske Kostajnice prema Hrvatskoj Dubici. Nažalost, o ovome događaju do danas je malo pisano i istraživano, dok dostupnih dokumenata gotovo i nema. Stoga je ovaj tekst nastao na osnovi sjećanja petorice sudionika proboja: aktivnih policajaca Ivice Kušlana i Stjepana Čuka Kostreca, trojice pričuvnih policajaca Miroslava Ivezića, Tvrtka Soklera i Ivice Rožića te uz pomoć Ivice Pandže „Orkana“. Agonija opsade Hrvatske Kostajnice počela je još 26. lipnja 1991. godine. Mjesecima su srpske pobunjeničke snage iz okupirane Banovine te JNA i teritorijalci iz Bosanske Kostajnice postupno slamali obranu, osvajajući hrvatska sela u okolici grada i blokirajući prometnicu prema Hrvatskoj Dubici, da bi 9. rujna u potpunosti odsjekli Hrvatsku Kostajnicu od ostatka Hrvatske, okupirale zapadni dio grada, a obrambene postrojbe i hrvatsko civilno stanovništvo potisnuli u središte grada. Hrvatsku Kostajnicu branile su od početka kolovoza tri grupacije branitelja: gardisti 1. brigade ZNG-a „Tigrovi“, aktivni i pričuvni policajci Policijske uprave Zagreb te domaći aktivni i pričuvni policajci kostajničke policijske postaje; ukupno oko 450 ljudi pod oružjem. Kao trenutak koji je označio konačni slom obrane Hrvatske Kostajnice uzima se pad Djeda, brda koje dominira gradskim središtem, koji se dogodio tijekom kasnih jutarnjih sati 12. rujna. Tom prilikom pobunjeni Srbi zarobili su 60-ak policajaca i gardista koje su potom mučili. Preko radioveze branitelji u gradu slušali su jauke zarobljenika na Djedu, koje su im puštali Srbi koji su ih mučili, te su uvjetovali da se predaju, jer će inače ubiti zarobljenike.
Bila je to metoda slamanja borbenog morala. Uskoro nakon toga zapovjednici ZNG-a i policije poveli su pregovore s JNA i teritorijalcima u Bosanskoj Kostajnici o predaji grada, koja je predviđala da branitelji prijeđu preko unskog mosta i tamo polože oružje. Pad Djeda zatekao je Ivicu Kušlana na položaju kod zgrade „Napoleon“, na početku današnje Ulice Gordana Lederera. Sa suborcima je čuo kako Srbi s Djeda megafonom pozivaju na predaju i prijete likvidacijom zarobljenika. Čuli su i jauke mučenih zarobljenika. Nakon što se pronijela vijest da se pregovara o predaji, u gradu je nastalo opće rasulo. Branitelji su počeli napuštati položaje i odlaziti prema središtu grada. I Kušlan je s kolegama otišao put zgrade Općine.
Ostatak teksta pročitajte u novom broju VP - magazina za vojnu povijest.
