Skandinavska kinematografija je u zadnjem desetljeću imala vrlo bogatu i zanimljivu produkciju. Dok se Švedska odlučila za modernije filmove (jer je u Drugom svjetskom ratu bila neutralna), Norveška i Danska su napravile zaista dobre filmove smještene u razdoblje Drugog svjetskog rata, kad su bile pod nacističkom okupacijom.
Kombinacije dobrih glumaca, skupih produkcija i zanimljivih povijesnih ličnosti rezultirale su vrlo dobrim danskim filmovima smještenim u ovo razdoblje, poput „Zemlja mina“ (vidi VP rujan 2020.), „Sjenka u mom oku“ (vidi VP travanj 2022.) i „9. travnja“ (o prvim danima invazije). Iako još nismo pisali o njima, norveški filmovi ne zaostaju puno i imaju sjajne uratke poput „Maxa Manusa“ (o vođi norveškog pokreta otpora) ili „Kraljev izbor“ (o norveškom kralju tijekom invazije). Za ovaj broj odlučili smo pogledati njihov film „Dvanaesti čovjek“ (norv. Den 12. Mann) iz 2017. godine, koji spada među najbolje skandinavske filmove smještene u Drugi svjetski rat. Snimljen prema zanimljivoj istinitoj priči o bijegu norveškog sabotera na autentičnim lokacijama uz prekrasne pejzaže i kvalitetne glumce, „Dvanaesti čovjek“ je izvrstan dokaz da nisu potrebne velike i skupe bitke kako bi se na filmu prikazala nacionalna povijest.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. rujna 2022.
